Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Marko Podrug • 23.01.2011.

Anđelo Jurkas : Bez rocka trajanja

Posegnuti za enciklopedijskim konceptom, a ne ispasti dosadan; postaviti stvar iz sasvim osobnog kuta gledanja, a na kraju dati objektivnu sliku stanja; biti duhovit, a ne sipati fore; staviti Brenu, Rokere s Moravu, prvake Novog vala, Sexu, Laibach, Arsena i Tetu Lizu u isti kazan, a ne izazvati podsmijeh...

Sve su to odlike, uz mnoštvo drugih, opsežnog glazbenog štiva koje nam je kritičar Anđelo Jurkas ponudio u diskografskom pregledu balkanske scene "Bez rocka trajanja". Knjiga nudi točno stotinu odabranih izdanja iz svih nekadašnjih republika (uz još 100 dopunskih), koje su na ovaj ili onaj način značajne kako za scenu, tako i za autora osobno.

Jurkasova novinarska navika da zapisuje misli kako mu naviru, uz minimalno naknadno pročišćavanje teksta, njegov je jak adut u svakodnevnom pisanju, pa i u ovom djelu. To ponekad podrazumijeva i odlazak u stilske stranputice, kada se nekoliko puta morate vraćati na početak rečenice i gdje krajnju poantu razumije valjda samo autor. Shvatite li takve gordijske čvorove kao vlastiti čitalački izazov, proučavanje svega onoga što Jurkas želi poručiti postaje dvostruko zanimljivije.

Počevši s prvijencem Haustora, a zaključivši s "O tugo jesenja" Ramba Amaduesa, "Bez rocka trajanja" daje mnogo materijala da Anđela proglasite i genijalcem i neznalicom, stručnjakom i iritantnim piskaralom. Ukratko, svim onim titulama koje ionako često dijelite glazbenim kritičarima. No, Jurkasova parola da se o ukusima raspravljati mora ovom je knjigom doživjela konačnu potvrdu.

Ovoga puta autor je dao pravo glasa puku - osim što je svaki navedeni album prokomentirao netko od njegovih stvaratelja, svoju ocjenu dale su i mnoge osobe iz javnog života. I baš tu leži najveća snaga i šarm ove knjige; komentari ispod Jurkasovih uglavnom lucidnih i povremeno kaotičnih recenzija približili su ovo glazbeno dešifriranje Balkana autorovoj finalnoj zamisli - dali su glazbenom okviru ovih prostora zasluženi društveni kontekst.

A koji su Jurkasovi favoriti? Iako se u svojim osvrtima nikome ne klanja do poda, jasno je da iznad svih iskaču Disciplina kičme, Damir Urban, Haustor, Rambo Amadues, nekoliko domaćih etno i elektro uzdanica, uglavnom svi oni glazbenici koji u svom radu nisu pratili ravnu liniju, već su imali muda i znanja svoj zvuk stalno razvijati, kombinirati ga i eksperimentirati s njim.

S druge strane, pobrojani albumi Lepe Brene, Rokera s Moravu, Novih fosila ili Electro Teama tu su kako bi se njihov utjecaj i doseg objasnio fenomenološki, kao društvene pojavnosti u datom trenutku koje su, htjeli mi to priznati ili ne, sastavni dio našeg glazbenog i sociološkog okružja proteklih desetljeća. Stoga se knjiga Anđela Jurkasa preporuča čitati u komadu, jer svaki album kojeg zbog vlastitih preferencija poželite preskočiti čini dio mozaika scene uz koju ste izravno i neizravno odrastali ili upravo odrastate.

A ne zaboravimo ni to da biste ponešto korisnoga mogli i naučiti.


Anđelo Jurkas: "Bez rocka trajanja : Glazbeno dešifriranje Balkana"

Znanje, 2010.

( Tekst je prvotno objavljen na Dnevnik.hr )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –