Biškupić o politici Ministarstva kulture prema knjizi
Novinarka Jutarnjeg lista Ivana Mikuličin razgovarala je s ministrom kulture Božom Biškupićem o cijelom nizu tema vezanih uz rad njegovog ministarstva kao i njega osobno, o projektima u kulturi, planovima, kritikama... a naravno da se nije mogao zabići niti trenutni položaj hrvatske knjige. Taj dio razgovora prenosimo u cijelosti... i dodajemo mu kraći komentar.
Ivana Mikuličin : Ministarstvo kulture kroz svoju politiku prema knjizi još uvijek nije dalo neki konkretan odgovor na pojavu sada opće raširenog novinskog izdavaštva. Znači li to da država, odnosno Vi kao ministar, smatrate da izdavači knjiga moraju sami naći modus konkuriranja dobroj knjizi po maloj cijeni koju nude novine?
Božo Biškupić : Zadaća Ministarstva kulture je zaštita temeljnih nacionalnih kulturnih vrijednosti, među kojima je na visokom mjestu i hrvatska pisana riječ. Kombiniranim modelom potpore knjižnicama, nakladnicima i autorima ovo ministarstvo i postiže taj cilj. Raspravljamo o mjerama poput jedinstvene cijene knjige, koje bi pomogle očuvanju knjižara kao važnih punktova kulturnog života svakog grada, a kada je riječ o tržišnom natjecanju, pa i onom s novinskim izdavačima, to je pitanje samih tržišnih odnosa. Izdavaštvo dnevnih novina sam podržao jer sam smatrao da čitatelj zaslužuje doći do jeftine knjige. Nisam mislio da će to ugroziti knjižare i male izdavače. Vjerovao sam da postoji mogućnost dogovora. Predsjedniku Udruge izdavača i knjižara savjetovao sam da potakne razgovore s novinskim izdavačima kako bi se dio knjiga distribuirao i u knjižare. Iako do toga nije došlo, i dalje smatram da je potrebno uspostaviti dijalog s novinskim izdavačima.
U Ministarstvu postoji prijedlog uvođenja jedinstvene cijene knjige. Što se time može postići?
Kao što sam već rekao, jedinstvena cijena knjige trebala bi pomoći u prvom redu knjižarima, odnosno kupcima knjiga. Neka europska iskustva na tom području treba iskoristiti i u Hrvatskoj kako bi se uvelo reda na tržištu. Ne bi se smjelo dogoditi da se knjiga nakon samo mjesec dana izlaženja nađe na štandu ispred knjižare u pola cijene. Mislim da bi izdavači i knjižari morali po tom pitanju imati zajednički interes jer nema prave prodaje knjige bez knjižare. Postiglo bi se prosječno snižavanje cijene knjige, jer se ona godinu dana ne bi smjela mijenjati, i nekakvo uvođenje reda na tržištu. Jer knjižaru niti treba niti može zamijeniti novinsko izdavaštvo.“
Iako se iz ministrovih odgovora može iščitati obećanje da će Ministarstvo kulture pogurati prijedlog o jedinstvenoj cijeni knjige (nadajmo se da će ljetno mirovanje u nečijoj ladici zamijeniti brza akcija pratećih službi ministartsva), ipak ostaje gorak dojam zbog i ovom prigodom samo deklarativnog “tapšanja” knjižarstva, jer Ministarstvo kulture niti za ove kao ni za bilo koje prethodne vladajuće garniture za boljitak knjižarstva nije učinilo ništa!
Na žalost, petnaest godina ignoriranja položaja i funkcije knjižarstva u Hrvatskoj i onima najnaivnijima među knjižarima bilo je dovoljno da danas više ni od koga ništa ne očekuju. A uz samo malo dobre volje, mogla bi se uvesti stavka dotiranja redovitih promotivnih aktivnosti u knjižarama, kad je već npr. subvencioniranje najma ili dijela ostalih troškova knjižarima iluzija kojoj se niti jedan knjižar više ne nada. Ne u državi u kojoj je normalno da kultnu Znanstvenu knjižaru u samom centru Zagreba zamjeni sterilni T-comov prodajno-promotivni prostor!