Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 06.03.2017.

David Graeber : Prema antropološkoj teoriji vrijednosti

David Graeber: Prema antropološkoj teoriji vrijednosti

Prema antropološkoj teoriji vrijednosti Graeber David

Uglednog antropologa i političkog aktivista Davida Graebera već dobro znamo. U svojoj knjizi "Dug: prvih 5000 godina" grmio je poput Mojsija u hollywoodskim produkcijama Cecila B. De Milla: dugovi se poništavaju, narodi oslobađaju! To je bio zahtjev. Njegov pogled na suvremenu ekonomiju i suvremeno društvo „izvana“, iz antropologije, bio je pravo osvježenje tokom vrhunca grčke dužničke krize. Graeberu je antropologija dala izvanredno dubinski, upravo višemilenijski uvid u problem, a anarhizam i anarhistički temperament idejnu originalnost i autorsku gorljivost.

Za razliku od „Duga“ Graeberov publicistički prvijenac – "Lažna kovanica naših snova" iz 2001. godine – mnogo je mirnija knjiga. U njoj Graeber piše o plaštu od pseće kože po imenu Pipi-te-Wai. Priča je duga i komplicirana. Sredinom XVII stoljeća plašt je bio u posjedu maorskog poglavice sve dok ga od njega nisu zatražila dvojica suprostavljenih poglavica. Plašt je darovan jednome od njih, jer takav je bio običaj, no drugi poglavica, da bi spasio čast, sada je morao ubiti darovanog poglavicu. Krenuo je vrtoglavi niz ratova i ubojstava. Plemena i generacije ratovale su i osvećivale se zbog plašta od pseće kože po imenu Pipi-te-Wai. Nećemo prepričavati tko je koga napao, tko je s kim bio u savezništvu, kad se to savezništvo pretvorilo u neprijateljstvo, koji je sin osvećivao kojeg oca, i kako je plašt mijenjao vlasnike, ali kako se povećavao broj mrtvih, i broj onih koje je trebalo osvetiti, tako je rasla vrijednost Pipija.

Na kraju, da bi se zaustavio niz ratova poglavice su se uspjele dogovoriti da se plašt položi u skrovitu vapnenačku spilju i tako zauvijek makne i od očiju i od povijesti. To im je i pošlo za rukom. Kasnije, nakon što se Evropljani otkrili spilju plašt je još jednom uspješno sahranjen, ovoga puta u obiteljsku grobnicu, gdje je ostao do dana današnjeg… vrag mu dušu prosti.

Izvukli smo primjer plašta od pseće kože kako bi ilustrirali kompleksnost pojma vrijednosti u antropologiji. Ideolozi globalnog tržišta slave totalizirajući sustav „koji podvrgava sve na planetu – svaki predmet, svaki komad zemlje, svaku ljudsku sposobnost ili odnos – jedinstvenom standardu vrijednosti“. Slika ljudske prirode i ljudske motivacije kao da se neprestano i svakodnevno potvrđuje u našem tržišnom društvu. Prema njoj, „mi smo jedinstvene jedinke koje imaju neograničene želje; kako ne postoji nikakav prirodni prag na kojem bismo smatrali da imamo dovoljno moći, novca, zadovoljstva, ili materijalnog imetka, te kako su resursi ograničeni, to znači da ćemo se uvijek nalaziti u barem prešutnoj kompeticiji“. Pritom, ono što nazivamo društvom, ako nije već puka smetnja, onda jest tek skup alata koji reguliraju cijeli proces, te eventualno otklanjaju povremene zastoje.

U ekonomiji koja svemu pokušava postaviti cijenu i u svemu vidjeti sebični interes Graeber tematizira fenomen dara i darivanja, od Bainingija s Papue Nove Gvineje, Maora s Novog Zelanda, preko Irokeza i njihovih staklenih perli, do običaja darivanja u samom srcu tržišne ekonomije.

Dug Graeber David

Toj tržišnoj ekonomiji Graeber suprostavlja ekonomiju darivanja: prisutnu i u našem tržištu (kroz nasljeđivanje, humanitarni rad, darivanje krvi, vjenčane darove, poslovne ručkove, itd.), i u svim ljudskim društvima. Naveli smo na početku dramatičan primjer maorskog plašta od pseće kože. No tu su i jednostavniji primjeri. Bainingi zajednica iz Papue Nove Gvineje smatrala se izuzetno rudimentarnom. I u ekonomskom smislu, kao dominantno uzgajivači tara, i u društvenom smislu, kao zajednica bez političkih i trajnih društvenih struktura, Bainingi su primjer „jednostavnog društva“, što je eufemizam za „primitivno društvo“.

Jedno od elemenata društva u životu Bainingija predstavlja davanje hrane. Ako se dva muškarca susretnu na putu gotovo neizostavno će jedan drugome ponuditi oraščiće za žvakanje. Ta naoko besmislena razmjena hrane zapravo je „proizvodnja društva“. U nedostatku društvenih struktura davanjem oraščića pojedinci na dnevnoj bazi stvaraju osnove društva. Graeber poentira: „među Bainingima proizvodnja hrane putem rada na zemlji predstavlja izvor vrijednosti, ali se ta vrijednost realizira tek kad netko nešto od te hrane dade nekome drugome“.

U svakoj takvoj ekonomiji darivanja Graeber vidi „avet komunizma“. Ta avet ne opstoji samo u brdima Papue Nove Gvineje. Nalazimo je i u samom kapitalizmu, koji se obično definira kao bilo koji oblik financijske kalkulacije u skladu s vlastitim interesom. I to ne samo unutar obiteljskih i prijateljskih veza, ili humanitarne djelatnosti. Avet komunizma vreba „i unutar same organizacije korporativnog kapitalizma“, odnosno „unutar svake situacije u kojoj su ljudi ujedinjeni u nekoj zajedničkoj zadaći, pri čemu su ulazi i izlazi organizirani samo putem sposobnosti i zahtjeva aktera, a ne putem bilo koje vrste uravnoteživanja računa“.

„Prema antropološkoj teoriji vrijednosti“ nije knjiga dramatična u svojoj aktualnosti i svojim proklamacijama kao što je to bio „Dug“. Nije niti toliko zanimljiva, čak niti protočna. Ali jasno je što Graeber želi naglasiti. Ekonomiji koja raslojava i razgrađuje društvo suprostavlja ekonomiju koja proizvodi društvo. Tržišnoj ekonomiji maše s aveti komunizma. U ekonomiji koja svemu pokušava postaviti cijenu i u svemu vidjeti sebični interes Graeber tematizira fenomen dara i darivanja, od Bainingija s Papue Nove Gvineje, Maora s Novog Zelanda, preko Irokeza i njihovih staklenih perli, do običaja darivanja u samom srcu tržišne ekonomije.

Teoretičari slobodnog tržišta izvorni oblik razmjene roba vide kroz motiviranost vlastitim materijalnim interesom. Dvoje se ljudi susreće, razmjenjuju robu prema vlastitom interesu, a kad je posao završen više nemaju ništa jedno s drugim. No Graeber uspostavlja inverznu sliku tržišnog ponašanja. Prvi sporazumi koje se može opisati kao ekonomske ugovore bili su sporazumi da se ne djeluje u vlastitom ekonomskom interesu. Cilj nije bio osobni profit već društvena integracija…

Moćna je to slika. Vizija zaboravljene i zametnute Arkadije. Važna ne samo za antropološku teoriju vrijednosti, već i za suvremene ekonomske i društvene obrasce.

David Graeber

Prema antropološkoj teoriji vrijednosti : Lažna kovanica naših snova

  • Prijevod: Armano Srbljinović
  • Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko društvo za integralnost 11/2016.
  • 360 str., meki uvez
  • ISBN 9789532227130
  • Cijena 149.00 kn

David Graeber detaljno problematizira, razrađuje i vrijednim uvidima dorađuje teoriju vrijednosti, pri čemu se služi mnoštvom relevantnih izvora iz različitih znanstvenih disciplina (npr. antropologije, sociologije, ekonomije, politologije, filozofije), ali i iskustvima vlastitih etnografskih (terenskih) istraživanja u Madagaskaru.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

Kritika • 10.03.2014.

David Graeber : Dug

– Pretraži sve članke –