Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 08.01.2018.

Frode Grytten : Sutra je ponedjeljak

Frode Grytten: Sutra je ponedjeljak

Zapalite kuću Grytten Frode
Medvjed koji teče Grytten Frode

Frode Grytten je 2016. na Festivalu europske kratke priče govorio o tome koliko ga IKEA zapravo nervira. Na inače mirnom izrazu lica Norvežanina u kasnim srednjim godinama pojavio se tračak bijesa. Onog pankerskog. Što nije ništa neobično s obzirom na to da je osoba koja je na punku odrasla i koja posjeduje eruditsko poznavanje popularne glazbe. Ne samo punka. To je, barem na Gryttenovom literarnom planu, kulminiralo izvrsnim romanom „Zapalite kuću“. Roman o jednom od najznačajnijih glazbenih sastava na svijetu, punk rock bendu the Clash, se unatoč cijeloj priči o usponu i padu benda, fokusira na ljude, a ne na potemkinovsku sjajnu i romantiziranu fasadu koju su stvorili mediji, diskografske kuće i obožavatelji.

To je oduvijek bio forte Frodea Gryttena: prizvati ono humano, ono svakodnevno, ono sto puta viđeno i od togana praviti poeziju. Poeziju u proznom obliku. Sjećam se oduševljenja pri prvom susretu s Gryttenovom prozom. Oduševljenje je pratilo oponašanje, doduše neuspješno. Nikada prije, a ni poslije nisam čitao takve rečenice. Da su toliko jednostavne, ali da sam vidio i osjetio apsolutno svaku scenu koju bi Frode opisivao.

Grytten je itekako poznat hrvatskom čitateljstvu. Više je puta gostovao na Festivalu europske kratke priče, a njegova zbirka (ili labavi roman) „Pjesma košnice“ već je dosegla kultni status, kao uostalom i sam autor. Odrastao je u Oddi, malenom industrijskom gradu na zapadnoj obali Norveške, a spisateljsku karijeru započinje 1983., zbirkom poezije „Start“. Iako je hrvatskoj publici najpoznatiji kao prozaista njegove su predstave (ili predstave rađene po njegovim djelima) iznimno uspješne, a predstava rađena po knjizi „Pjesma košnice“ jedna je od najuspješnijih predstava ikada izvedenih u Norveškoj.

Svoju svestranost demonstrira i svojim krimi-romanom „Medvjed koji teče“, a svakako je zanimljiv podatak da je 2014. na društvenoj mreži Twitter objavljivao mikropriče. Priče su zatim ukoričene. Složit ćete se da je napisati jednu, a kamoli više suvislih priča u samo 280 znakova ipak posebna vrsta majstorstva. U gotovo svakom njegovom djelu osjeti se, u manjoj ili većoj mjeri, anarhoidni i antikorporativni duh. U romanu „Sutra je ponedjeljak“ zasigurno najviše.

Forte Frodea Gryttena oduvjek je bio: prizvati ono humano, ono svakodnevno, ono sto puta viđeno i od toganapraviti poeziju. Poeziju u proznom obliku. 

Sutra je ponedjeljak Grytten Frode

Zapitate li se kad šećući vašim kvartom ili dijelom grada gdje su nestale sve one šarmantne obiteljske radnje? Odgovor ne zahtijeva iznimne deduktivne sposobnosti, ali je perfidnost mehanizama koje su te promjene izazvale jeziv. Prisjetite se vašeg grada (naravno, ovo je u slučaju Hrvatske i regije najviše primjenjivo na „veće“ gradove) prije tek nekoliko godina, a kamoli deset, petnaest ili dvadeset. Razlika je zaprepašćujuća.

Gryttenov roman bavi se upravo tom problematikom. Njegov je otac bio prodavač namještaja, kao i Harold M. Lunde, protagonist knjige. Haroldova radnja, Namještaj Lunde, propao je nakon što se u njihovom gradu Asaneu otvara IKEA. IKEA zauzima posebno mjesto u post-tranzicijskom imaginariju Hrvata. Odlasci u Graz i nabavka namještaja i inih sprava već spadaju u opća mjesta. Možda jesmo izgubili srednju klasu, ali zato se namještaj i dizajn srednje klase nalazi u gotovo svakom stanu. Sjećam se izjave jedne osobe prilikom izgradnje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu kako je šteta što u pitanju nije IKEA. Sva sreća, IKEA-u smo u konačnici dobili.

Haroldu M. Lundeu je otvaranje IKEA-a imalo sasvim drugi predznak. Otvaranjem IKEA-e njegov se život, za razliku od njegovog namještaja, počeo raspadati. Ne samo ekonomski gledano. Njegova žena Marny počinje pokazivati znakove demencije, sa sinovima (koje, doduše, naziva budalama) se gotovo i ne čuje, a opada i njegov društveni status u gradiću. Za razliku od sterilnosti i uniformiranosti dizajna lanca namještaja, Harold je „montirao (…) sretne dane u tisućama domova“. Njegovo djelovanje nije isključivo ekonomski motivirano. On je svoje kupce poznavao.

Ono što je bitnije, njemu oni nisu prvenstveno bili kupci, već prijatelji, susjedi i sugrađani. I upravo to je bit romana „Sutra je ponedjeljak“: solidarnost u doba hiperkapitalizma. Solidarnost, humanost i briga za bližnje, tri su stavke za koje će naivčina (a ja to svakako jesam) reći da su izgradile civilizaciju, a koje su se zagubile ili koje smo svjesno zaboravili u neonskom krajoliku i bjesomučnom tehnološkom napretku koji nije korespondirao duhovnome.

I dok se većina prepustila stroju i dozvolila da ih samelje, Harold M. Lunde odlučio je uzvratiti udarac. Odlučuje oteti Ingvara Kamprada, vlasnika IKEA-e. Haroldov je čin, uspije li, i dalje čisto simbolički. Ingvar je tek jedan zupčanik u cijeloj korporativnoj mašineriji. Otmica Kamparda više ima svojevrsnu katarzičnu funkciju za Harolda i zapravo nije ni najmanje praktična. Frode se ovdje na sebi specifičan način obračunava sa status quo u kojemu se (recimo to tako) Zapadno društvo nalazi. Kaže sljedeće: „Ta usko slizana skupina vođa i političara govori nam  da postoji samo jedan ispravan način na koji moramo organizirati društvo, gospodarstvo i politiku, a to je liberalizam i otvoreno tržište, ali ja uvijek postanem sumnjičav kad mi netko kaže da postoji samo jedan način, a da druge opcije ne postoje“.

Grytten u romanu, doduše, ne nudi alternativu neoliberalnom kapitalizmu, ali ga kroz prizmu političke satire fino analizira. Suludu količinu proizvodnje autor fino sublimira u sljedeće dvije rečenice: „Sve je proizvedeno da se raspadne (…)“ i „Danas živimo u vrijeme šlamperaja. Više ne razlikujemo što je dobro, a što loše, samo što je staro, a što novo“. Princip novoga ili novosti nije vidljiv isključivo u kupovini kojekakvih proizvoda i naprava, nego i u načinu na koji konzumiramo vijesti. Jedan ćemo se dan zgražavati nad nekakvom ili nečijom nesrećom, drugi ćemo dan već preći na nešto drugo. Kapitalizam računa na naše kratko pamćenje.

Grytten u romanu ne nudi alternativu neoliberalnom kapitalizmu, ali ga kroz prizmu političke satire fino analizira. Suludu količinu proizvodnje autor fino sublimira u sljedeće dvije rečenice: 'Sve je proizvedeno da se raspadne (…)' i 'Danas živimo u vrijeme šlamperaja. Više ne razlikujemo što je dobro, a što loše, samo što je staro, a što novo'. 

Sobe uz more Grytten Frode

Roman posjeduje svoje dirljive trenutke. Odnos Harolda i njegove dementne žene Marny nevjerojatno je oslikan, iznimno emotivno i srcedrapajuće bez upadanja u nepotrebnu patetiku. Grytten u svakom svojem djelu nanovo demonstrira svoju sposobnost da filigranski precizno opiše međuljudske odnose, bila to riječ o bračnom paru koji su desetljećima skupa ili one night standu. Drugi dirljiv trenutak nastupa kad se Haroldu na pohodu pridružuje djevojka Ebba. Ebba, autsajder i čudak postaje Haroldov partner u otmici.

Duhovit i šarmantan odnos je, kao i ostatak romana, kao i svako Gryttenovo prozno djelo, nevjerojatno filmičan. Ta je atmosfera prepoznata tako da je i po knjizi snimljen film, „Kill Billy“, na čijoj su se premijeri pojavila sva bitna lice iz IKEA-a. Grytten je nakon toga zaključio kako je to borba koju ne možeš pobijediti.


„Sutra je ponedjeljak“ kratak je, atmosferičan i britak roman koji će svakoga oduševiti svojim humorom, šarmom i tečnim, izbrušenim stilom. Grytten majstorski „rešeta“ kratkim i ritmičnim rečenicama koje su lišene suvišnih opisa. On se nikada „ne bavi barokom“, ali je u stanju u nekoliko kratkih poteza savršeno dočarati mizanscenu. Upravo zbog takvog ritma i tempa roman ćete pročitati u jednom dahu. 

Frode Grytten

Sutra je ponedjeljak

  • Prijevod: Željka Černok
  • Disput, Hrvatsko filološko društvo 06/2017.
  • 136 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789532602913
  • Cijena 90.00 kn

U romanu 'Sutra je ponedjeljak' Grytten razračunava s posljedicama kapitalizma i vladavine korumpiranih političara u sprezi s moćnim biznismenima u manjim gradovima koji su nekada bili industrijska središta, a sada postali zapuštene i ružne urbane sredine iz kojih se ljudi masovno iseljavaju.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –