Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Najava • Piše: I.P. - MV • 16.10.2017.

Kog nacrtam bude živ - izložba Margarete Peršić
Održava se
17.10.-14.11.2017.

Otvorenje izložbe Margarete Peršić "Kog nacrtam bude živ" održat će se u sklopu programa predstavljanja hrvatskih ilustratora, u utorak 17. listopada u 19 sati u Galeriji Kupola Gradske knjižnice u Zagrebu (Starčevićev trg 6).

Izložbu će otvoriti Margarete Peršić i Isabella Mauro.

Izložba je otvorena i može se razgledati do 14. studenoga 2017.

Kog nacrtam bude živ

Priče postaju žive samo ako ih netko nekome ispriča, ili ih pročita pa se likovi, boje, mirisi, događaji ispred nas kao stvore. Priče su sastavljene od riječi, a riječi od slova. Postoje majstori riječi i postoje majstori slova. To su oni ljudi koji pišući slikaju. Ima i onih koji govoreći slikaju, a i onih koji svojim plesom oslikavaju novi prostor. Nekada to čine neki ljudi što s ljubavlju ručak kuhaju i oni neki što grabljaju lišće tako uredno i predano da sami budu u jesenju sliku utisnuti.

Ima i onih mršavih s točkastim leptir-mašnama, s glavama u oblacima, okruglih, kuglastih, usporenih, oko kojih se i samo vrijeme usporava… I virtuoznih nosača povrća, petkom na Trešnjevačkom i čovjeka s ribom – uvijek za mene svježom!

Postoji i djevojčica, nježna, razigrana kao jutarnja lastavica, u rozoj haljinici, pokraj mora i s morem u očima – pitanja poklanja, čudi dupine svojim osmjesima.

Ima, ima ih i grbavih i onih starih staraca kojima je u očima još samo toplina s razumijevanjem. I muškaraca nalik kokotima, žena-mačaka, raznih luckastih stvorova, ljudi-lisica, vukova, djece mjehuraste, vedrinom obasute.

Svi oni (takvi, nekakvi) kroz mene prolaze, upisuju svoje geste, izraze, hiperbole, parabole, ostavljaju zareze i tri točkice. Primiču se prije mog sna dok mi pletu pokrivač od priča. Širom uši raširim, slušam i šutim. Ne trepćem, skoro pa i ne dišem. Da priču ne otjeram! I tako budem osluhnuta, tiha, dok me priča ne preplavi. Ponekad me i požuti, pocrveni, pozeleni, a ponekad me samo poravna, uspava.

Zatim još tiše, u kućnim čarapama, sjedam za stol (onim pokrivačem zaogrnuta) biram boju po srcu i crtam i dišem. Ponovno crtajući dišem! I šuteći razgovaram u crtama i crticama, s tim prodavačima šešira, sakupljačima kišnih leptira, mjesečarima, sunčičarima što s nestrpljenjem u redu čekaju da se na papiru pojave i oboje prijateljskom rukom umjetnika. (Margareta Peršić)
 

Margareta Peršić je rođena u Zagrebu 1976. godine. Pozavršavala je neke škole, onu životnu još teše. Izrađuje lutke i male im haljinice, boja slike i slikovnice, pripovijeda priče i bajke i u jednoj od njih pere posuđe. Članica je HSZU-a i ULUPUH-a i slobodna skoro, baš kao ptica!
 

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –