Kome trebaju knjižare?

Čak 26 knjižara prestalo je postojati u zadnjih godinu dana, budžet Ministarstva kulture za potporu objavljivanju i otkup knjiga skresan je za desetak milijuna kuna, Hrvatska ima manje knjižara od Graza rečeno je na tribini PEN-a i Centra za knjigu "Kome treba knjiga". Pomoćnik ministra kulture Čedomir Višnjić tvrdi da je 2000. za knjigu Ministarstvo izdvojilo 47, a lani 54,5 milijuna kuna. Izdavači imaju druge podatke, prenosi Večernji list.

Seid Serdarević tvrdi da je potpora Ministarstva lani pala za 7 milijuna kuna u odnosu na 2002. godinu. Velimir Visković kao član Vijeća za knjigu tvrdi da im je rečeno da će ove godine biti manje novca za otkup, te da je lani ministar Biškupić sam križao broj otkupljenih primjeraka. On se pita zašto država sa 90 posto sufinancira kazalište ili s 99 posto film, a sa 20 posto književnost? Za zbirku pjesama honorar je 3000 kuna, Jergović za novi roman dobiva 15.000 kuna, a režiser u kazalištu ima 8000 eura po režiji, dok je plaća šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije 60.000 kuna! Branimir Donat ima rješenje. Osnovat će kazalište za izdavanje knjiga. Ulje na vatru dolijeva i Maković koji tvrdi da muzeji otkupljuju umjetnine po cijeni od 10 do 154 tisuće eura, a videoinstalaciju za 20.000 eura!

No, izdavači nemaju isti stav o jedinstvenoj cijeni knjige. Albert Goldstein je protiv, Nenad Bartolčić za. Ali, mnogi priželjkuju Čobankovića na Biškupićevu mjestu, jer se zna izboriti za prava poljoprivrednika, a Biškupića se, tvrdi Maković, kultura ne tiče.

***

Svjedoci smo kako se o problematici knjige u domaćem nam društvu svako toliko vode rasprave, prozivke, polemike, vole se, mrze, opraštaju, sve u korist nam drage papirnate prijateljice 'KNJIGE', s kojom kao da još uvijek ne znamo što bi niti kamo da je smjestimo, pa je nužno da je vratimo natrag u djetinjstvo i priupitamo : Kome trebaju knjige? Nastavak sljedi, ni ne sumnjamo. A dragu nam prijateljicu ćemo zbrinuti kada uzmognemo posegnuti u zajedničku nam blagajnu kako bismo je zagurali još dublje u police, skladišta, knjižnice i podrume, daleko od očiju onih kojima odgovor na ovo pitanje nije potreban...

A knjižare? Sudeći po svemu, jednog ćemo dana djeci pričati kako su nekada postojala mjesta gdje su knjige živjele, gdje su se ogledale, gdje si ih mogao dodirnuti, omirisati, prelistati, strpati u džep, o njima popričati - sve to dok budemo šetali po najnovijem megastoreu birajući svome dvogodišnjaku najnoviji model mobitela i prelistavajući (naravno, u pdf formatu) najnoviji katalog najnovije, najbolje i definitvno naj cool megaHIT mobilne opreme...

Pa bi se usput mogli priupitati, kad već ne znamo kome trebaju knjige, trebaju li nam uopće knjižare? Kome trebaju knjižare?