Krešimir Maligec : I nakon svih ovih godina volimo miris svježe otisnute knjige
Peter Camenzind
Kvadrila
Nasmiješeno sunce
Blaze
Krvnik
Gaston slavi šezdeseti rođendan
Zagrebačka naklada jedna je od onih izdavačkih kuća u Hrvatskoj koja nikada nije bila previše eksponirana u medijima, iako je u svojem katalogu imala i poznata imena svjetske književnosti poput Jorgea Luisa Borgesa ili Hermanna Hessea. Kombinirajući popularnije književne žanrove (naročito djela znanstvene fantastike i kasnije tzv. ratnu biblioteku) s klasičnijim izdanjima kao i stripom, bez većih potpora za izdavanje ili otkup knjiga za knjižnice, Zagrebačka naklada nakon 25 godina djelovanja ne posustaje.
O prošlosti, sadašnjosti i planovima za budućnost razgovarali s jednim od osnivača – Krešimirom Maligecom. Objavljujemo nekraćenu, integralnu verzija razgovora koji je vođen za mjesečni prilog BestBook tjednika Express, u kojem u svakom broju predstavljamo manje eksponirane nakladničke kuće.
Autor fotografije Krešimira Maligeca: (c) Robert Anić / PIXSELL
Nenad Bartolčić: Opišite nam malo početke Zagrebačke naklade?
Krešimir Maligec: Knjigama sam se počeo baviti kao student krajem 80-ih godina, a kad je na ovim prostorima nakratko zavladao dah kapitalizma otvorio sam poduzeće za prodaju knjiga. Od distribucije knjiga do izdavanja nije trebalo puno, pa sam zajedno sa Zdenkom Vlainićem, koji je imao iskustvo u nakladništvu, u proljeće 1993. osnovao Zagrebačku nakladu. Te smo prve godine objavili "Glasove oluje" Waltera Jona Williamsa, prvu knjiga u Hrvatskoj u pravom džepnom formatu.
Ukupno smo inicijalno u tvrtku uložili oko 600 maraka, a većinu stvari smo dobivali na riječ i plaćali kad bi knjige prodali. Preseljenjem u novozagrebačko naselje Zapruđe 1999. i zapošljavanjem još djelatnika poslovanje postaje stabilno i knjige se redovno objavljuju, imamo svoja mjesta na policama knjižara i povremene prikaze novih naslova u tisku, na TV-u i radijskim postajama.
Pretpostavljam da ste morali dobro promisliti u kojoj ćete se knjižnoj niši pozicionirati, na koji segment čitateljske publike ciljati... koliko se to poklapalo i s vašim osobnim čitalačkim preferencijama?
Veći dio knjiga koje objavljujemo su one koje bismo željeli pročitati. Možda se čini čudno prvobitno usmjerenje na književne klasike i SF, ali smo Zdenko i ja ravnopravni partneri s različitim ukusima. Osnovna misao koja nas je vodila je da čitateljima pružimo kvalitetne prijevode u povoljnijem, mekom izdanju. Na tržištu su se naše knjige uz format isticale i po prepoznatljivim naslovnicama i povoljnim cijenama. Kasnije su brojni uspješni nakladnici krenuli tim putem. Iako smo u posao ušli kako bismo riješili osnovne egzistencijalne probleme (u ono se vrijeme od knjiga još moglo pristojno živjeti), u njemu smo ostali jer je ovo jednostavno lijep posao. I nakon svih ovih godina volimo miris svježe otisnute knjige, a kad nam stigne novi naslov, danima se vozi na prednjoj polici u autu kako bismo ga mogli gledati.
U poslovnom smislu, nakon skoro 30-ak godina, jesu li vam se ispunila očekivanja s kojima ste ušli u poslovanje s knjigom?
Prema broju zaposlenih smo tu negdje, uvijek smo računali da ćemo biti mala nakladnička kuća koja će dopunjavati tržište nekim zanimljivim naslovima. Trebali bismo povećati broj novoobjavljenih naslova na barem dvadeset pet. U planu je bio vlastiti prodajno-izložbeni prostor, neka vrsta knjižare-kavane, a koja bi u sadašnjem trenutku bila potpuno neprofitabilna. Prijavili smo se prošle godine s knjižnim kioskom u trgovačkom centru na natječaj za poduzetništvo u kulturi, ali nismo prošli. Trebat ćemo se još razvijati do zamišljenog optimuma firme, što je posao za sljedeće petogodišnje razdoblje.
Znanstvena fantastika, Hermann Hesse, Richard Bach, Jorge Luis Borges, stripovi... u tim nastupajućim godinama Zagrebačka naklada je imala na svojoj listi nekoliko jakih, komercijalno uspješnih autora. No, dojam je da se kasnije ta lista potrošila, i da katalogu niste dodali dovoljno novih, jednako komercijalnih imena.
Nakon nabrojanih objavili smo i nekoliko svevremenskih autora koji se stalno traže (Douglas Adams, Stephen King, Sven Hassel). Da, trenutno nam nedostaju jedan ili dva jača aktualna autora koji bi bili svojevrsne lokomotive prodaje. Hesse je već dugo na tržištu, a Leo Kessler, unatoč dobroj prodaji, nema karizmu jednog Hassela.
S godinama su se smjenjivali žanrovi koje smo uspješno objavljivali. Počeli smo s SF-om, dobro su nam išli spomenuti klasici poput Borgesa i Bacha, u jednom trenutku smo objavljivali više stripova, da bismo pravi procvat doživjeli s ratnom bibliotekom. Sada se izgleda ponovo vraćamo korijenima jer su nam Hesse, Adams i King najprodavaniji autori.
Kolika je danas potražnja za stripom, u vašem slučaju prvenstveno mislim na ove već klasične naslove kao što su Princ Valiant ili Gaston?
Stripovi imaju svoju specifičnu publiku, mahom stariju, dok se kod mlađih naraštaja teže probijaju. Ovih dana, uz šezdesetu godišnjicu Gastona, pokušavamo nizom događanja približiti belgijsko-francusku školu stripa većem krugu čitatelja. Sve bismo trebali okruniti tribinom ili okruglim stolom uz novi film o ovom stripovskom antijunaku za Noć knjige. Cilj nam je dovršiti serijale Princa Valianta i Gastona koje smo započeli. Kako se radi o luksuznijim izdanjima, ulaganja su velika, a prodaja je sporija. U pregovorima smo oko novih stripova, ali u biti ne konkuriramo većim, specijaliziranim izdavačima stripa. Prije bismo mogli reći da npr. sa Strip agentom surađujemo zbog njihove razgranate distribucije stripova.
Kakav status imaju domaći autori u izdavačkom programu Zagrebačke naklade?
Počeli smo kao izdavači prijevodne literature, ali naši autori danas zauzimaju značajno mjesto u izdavačkom programu. Uz Milenu Benini i Aleksandra Žiljka objavili smo Vanju Spirina, Tihomira Mraovića i, kao ugodno iznenađenje, Nenada Jalšenjaka. Stavili smo prvih sto stranica njegovog opsežnog prvijenca na naše stranice kako bi se čitatelji mogli upoznati s ovim perspektivnim autorom i odziv je velik. Sljedeći bi nam korak trebao biti prevođenje i plasiranje na strana tržišta onih njihovih djela koja još nisu objavljena u inozemstvu.
Možete li navesti dva-tri nova naslova na kojima planirate ostvariti uspješno prvo polugodište 2018.?
Istaknuo bih Milenu Benini s "Kvadrilom" i Aleksandra Žiljka s "Ndanabovom djecom" gdje smo spojili našu ljubav prema SF/fantasyju sa željom da objavljujemo što više kvalitetnih domaćih autora. Za koji tjedan izlazi dvojac King-Straub s nastavkom legendarnog Talismana – "Crnom kućom". Svakih nekoliko godina uspijemo objaviti neko veće stručno ili znanstveno djelo, pa tako sada pripremamo izvrsnu povijesnu studiju o Romima Völkera Michelsa "Europa je izmislila Cigane". Pokušat ćemo je dovršiti do svibnja kako bi promocija bila na Festivalu povijesti Kliofest u organizaciji kojega i sam sudjelujem.
I nakon svih ovih godina volimo miris svježe otisnute knjige, a kad nam stigne novi naslov, danima se vozi na prednjoj polici u autu kako bismo ga mogli gledati.
Zvijezdina gora
Blago
Kako dopirete do kupaca, kojim kanalima prodaje?
I dalje nam je najveća prodaja na sajmovima i izravno preko interneta. Problem s internetskom prodajom je iznimno visoka poštarina. Naše knjige nisu toliko skupe, pa je iznos poštarine često veći od popusta koji kupci dobivaju za izravnu kupnju.
Knjižni sajmovi... knjižari se žale da oni udaljuju kupce od knjižara, nezadovoljni su uistinu prekobrojnim sajamskim manifestacijama, visokim popustima i medijskim komuniciranjem upravo prodaje uz velike popuste i sl.?
Preveliki broj sajmova s ogromnim popustima šteti svima, osim vrlo malom broju nakladnika koji zahvaljujući velikim dotacijama mogu prodavati knjige po dampinškim cijenama. Ali i knjižari moraju shvatiti da se njihovi nerealni zahtjevi za većim rabatima, plaćanjem mjesta u izlozima i slično ne mogu primijeniti na knjige koje su niskoprofitni proizvod s dugim vremenom prodaje. Sajmovi su tu dobrodošao korektiv. Ipak, učestalost sajmova trebalo bi smanjiti, pogotovo u Zagrebu, bolje ih geografski rasporediti, a i popusti bi trebali biti razumniji.
Bi li se tu moglo poraditi na nekoj koordinaciji, jer snižavanje cijena šalje lošu poruku kupcima, i zaista ih se s godinama navikavamo da i novu knjigu traže po nerealno niskim cijenama, na sniženjima i sl.?
Kupci su danas navikli na stalne akcije, sniženja i slično, veletrgovački lanci i mediji su ih tako odgojili, i nije ništa neobično da se isti principi na tržištu primjenjuju i na knjige, koje su uz svoju kulturnu funkciju i trgovačka roba. Pokušaji koordinacije među nakladnicima i knjižarima dosad nisu dali rezultate jer nismo organizirani u komoru, pa svatko može izdavati knjige, a krovna Zajednica nakladnika i knjižara može davati samo preporuke kojih se neki držimo, a neki ne. Preciznije definiranje nakladnika, knjižara i knjige, barem kroz pravilnike o potporama, otkupima i sl. bi dobro došlo u uvođenju reda u struku.
Koliko je Zagrebačka naklada prepoznala i internet kao novi komunikacijkso – prodajni kanal?
Kao što sam već naglasio, prodaja putem interneta je postala važan segment u našem poslovanju. Možda je još važnija sama dostupnost informacija o novoizašlim naslovima i našim autorima. Sve više naših čitatelja koristi društvene mreže, uključujući i starije generacije, i to je segment koji moramo razvijati u budućnosti. Razmišljamo i o zapošljavanju djelatnika koji bi se bavio isključivo komunikacijom s čitateljima i razvijanjem internetske prodaje jer ovdje ne koristimo ni izdaleka sve mogućnosti koje nam se otvaraju.
Knjižari moraju shvatiti da se njihovi nerealni zahtjevi za većim rabatima, plaćanjem mjesta u izlozima i slično ne mogu primijeniti na knjige koje su niskoprofitni proizvod s dugim vremenom prodaje.
Princ Valiant 11
Kultura hrvatskog antifašizma
Nabrojite dvije-tri stvari koje bi se trebale dogoditi da hrvatsko knjižno tržište profunkcionira na bitno bolji način nego li je to danas?
Još ne vidimo u kojem će smjeru ići revitalizacija knjižarske mreže nakon prošlogodišnjeg sloma. Zasad se popravio jedan segment, a to je redovitost plaćanja. Ali veliki su problem enormni rabati koje knjižari zahtijevaju i to je dio koji će se morati rješavati u narednom razdoblju. Uz to bi se same knjižare trebale okretati individualnim kupcima, jer većini nakladnika ne treba knjižara koja će prodati isključivo dva-tri komada noviteta lokalnoj knjižnici, a čitatelje zanemariti. Očito smo ušli u uobičajene gospodarske trendove da na tržištu nema previše mjesta za male nakladnike koji žive isključivo od objavljivanja i prodaje knjiga i ne privlače veće dotacije.
Nekad je bilo dovoljno samo objaviti knjigu, ako ste bili imalo poznata firma sa svojim mjestom na tržištu, knjiga bi se prodavala. Neki naslov brže, neki sporije, ali bi se naklada rasprodala. Bilo je dovoljno otići u tiskaru, tamo zapakirati tek otisnute knjige u manje pakete i dostaviti ih po knjižarama. One bi novitet primjereno izložile i zainteresirani bi čitatelji znali za njega. Danas je sve zakomplicirano listama, tabelama, odobrenjima, i treba dosta vremena da se nova knjiga nađe na policama i informacija o njoj dođe do čitatelja.
Drugi je važan segment redovito funkcioniranje knjižnica, jer kod njih, u financijskom smislu, kad se osiguraju sredstva za sve ostalo, najčešće stradaju iznosi za nabavu nove građe. To se pogotovo primijeti kod sredstava koje bi trebala osigurati lokalna samouprava. Dodatni je problem popunjavanje školskih knjižnica. Imamo izvrsnu mrežu školskih knjižnica, njih čak 1400, koje su u velikom broju slučajeva najčešći doticaj najmlađih čitatelja s knjigom. Sredstva su im jedva dovoljna za popunjavanje obveznom lektirom, neke imaju problema s prostorom, i rješavanje tih problema bi znatno doprinijelo čitanosti i boljoj prodaji knjiga.
Treći je problem porezni sustav koji je teško pogodio nakladnike. Uvođenje PDV-a, navodno na zahtjev EU, nakladnici su sami podnijeli bez dizanja cijena, zadirući u svoju neveliku dobit. Iako je 2013. obećano da će se taj iznos reinvestirati kroz niskokamatne kredite i potpore natrag u nakladništvo i knjižarstvo, kako bi se zaustavio strmoglavi pad broja objavljenih naslova, to se nije dogodilo. Novi je udarac došao prošle godine dodatnim oporezivanjem autorskih honorara, što je također opteretilo isključivo nakladnike.
Institucionalna pomoć knjižnom sektoru svakako nije u osnivanju nekakve agencije za knjigu jer bi to u našim uvjetima dovelo samo do povećanja birokracije, a ionako mala sredstva za knjižni sektor bi se dijelom trošila za hladni pogon same agencije. Prije bi nam pomoglo imenovanje pomoćnika ministrice za knjigu i nakladništvo.