Kultura i Internet - dio 3.
Pomoć vodećih hrvatskih ISP-ova i njihovih portala kulturi ne ogleda se nužno samo u prostoru koji su oni spremni pratiti postojeće komercijalne i one manje komercijalne kulturne sadržaje. Nova tehnološka rješenja u određenom su trenutku čak i važnija od aktivnosti u posredovanju sadržaja, pa je nedavno HT-ovo medijski agresivnije uvođenje ADSL-a (asimetrična digitalna pretplatnička linija: tehnologija koja omogućuje brzi prijenos podataka kroz postojeće telefonske vodove tj. korisničke bakrene žice) koji omogućuje brži streaming (prijenos) audio i video sadržaja, za posredovanje i tzv. kulturnjackih sadrzaja vrlo važan pomak. I mada je ta usluga dostupna još uvijek korisnicima koji žive u najvećim hrvatskim gradovima (i još uvijek za naše prilike nije dovoljno jeftina), činjenica da će u idućih nekoliko godina sve veći broj korisnika upravo zahvaljujući bržim vezama na ekranima svojih kompjutora pratiti sadržaje koje sada zbog sporih veza teže ostvarivo, ohrabruje kulturnjake da pronalaze nove i nove oblike djelovanja/prezentacije na webu. Ivana Šoljan svjesna je činjenice da je ta tehnologija u nas tek u povojima, ali ističe i njezinu važnost.
«Na tome i leži cijela naša strategija. Ono što je trenutno ograničenje jest brzina uvođenja DSL-a, jer je to tehnologija koja zahtijeva jedan određeni period uvođenja, a to naravno nešto i košta. Problem je zapravo tržište, njegova veličina i penetracija interneta ... i iako danas puno više ljudi ima kompjutore u Hrvatskoj, puno više njih koristi Internet, međutim to je još uvijek zapravo vrlo mali broj. A od tog malog broja DSL je ponovno jedan manji dio, možda ima tek desetak posto svih tih korisnika koji znaju što je to, zašto im to služi, a da su na kraju sposobni to i platiti. Tako da si u startu ograničen, kao da radiš neku eksluzivnu novinu, sadržaj za koga znaš da je ograničen, jer tehnički ga ne može imati svatko. Mnogi su protiv toga da tehnologija na taj način ulazi u kulturu, da gledaš predstavu na ekranu, jer to kao smanjuje ugođaj, ne doživljavaš atmosferu kazališta, ili ako čitaš knjigu na webu nemaš taj osjećaj kao kada držiš knjigu u ruci.... ja nisam poklonik tih teorija, kao što nije televizija ubila radio, niti je video ubio kino, nijedan od tih nekih novih medija i tehnologija nije uništio ono drugo što je već prije postojalo, dapače, prije bih rekla da u nekim slučajevima može izazvati novi val interesa i osvježiti neke elemente u novoj formi.»
Naravno, tehnologije same po sebi ne mogu garantirati i njihovu uspješnu praktičnu primjenu, jer tek interakcija autora s tehnološkim izazovima vremena daje neki novi rezultat, no tehnološki preduvjeti su u pravilu vrlo poticajni. U Iskonu su toga itekako svjesni, i realno procjenjuju situaciju.
« Dio pitanja (utjecaj novih tehnologija na kulturu – op. ur.) zadire prilično u područje 'gledanja u kuglu' i teško je bez nekoliko analiza iz različitih perspektiva reći što može pomoći čemu. Nove tehnologije doprinose općem povećanju najrazličitijih sadržaja, u čemu su, tzv. 'kulturnjački sadržaji' opet samo jedan dio produciranog sadržaja. A kako kvantiteta uobičajeno donosi i povećanje kvalitete, zaključak je lako izvesti.»
Već spomenuto uvođenje novih tehnoloških rješenja (DSL) posebno će doći do izražaja kod sadržaja koji se na internetu mjere većim brojem prenešenih podataka, a riječ je prvenstveno o audio & video streamingu, interaktivnoj online televiziji, radijskim programima i sl. razumljivo je stoga da brojni glazbenici, filmaši, kazalištarci daljnjim razvojem interneta mogu dosta prosperirati, i kroz populariziranje onoga što rade, ali i još više na način da njihovi uradci postanu online dostupni korisnicima kojima su često iz sasvim banalnih razloga nedostupni (život u manjim sredinama bez prostora za posredovanje kulturnih sadržaja, kina, kazališta, koncertnih dvorana...). Posebno bi hrvatski filmaši mogli imati korititi od Interneta, a filmske smotre poput Motovun film festivala dobrim dijelom se događaju i online. Ivana Šoljan smatra to jednim od najboljih primjera suradnje s nekim projektom u kulturi.
«Još od prvih dan otkako sam došla u HT, i od kad smo pokrenuli cijeli taj portal, dajemo puno na sponzorstva, donacije, marketinške akcije vezane na kulturu i domaću produkciju sadržaja... Jedna od stvari koju smo mi na neki način uveli, i nadam se da će to potvrditi ljudi i projekti koje smo podržali do sada, jest stalno investiranje u hrvatski film, od sponzoriranja i pokroviteljstva svih filmskih festivala do potpomaganja individualnih produkcija... Mi se ne upuštamo u to da sudimo što je dobro a što nije, da kažemo kako je Motovunski festival ok a onaj u Puli nije, ili da je «One take» alternativa a nešto drugo mainstream... naš je zadatak dati svima, i pokušavamo biti u tome pravedni. Motovunski festival je jedan primjer toga, oni jesu od nas izvukli, uvjetno rečeno, puno novaca, ali s druge strane ja tu osjećam da smo i dobili ono što smo dali, a dali smo online nagradu, male filmiće koji se vrte na Internetu, uveli smo glasovanje na Internetu... na neki način smo razvili interaktivnu priču oko tog festivala i ponudili neki dodatni sadržaj koji je dobar i za Motovun film festival i za HT. Za razliku od nekih drugih stvari gdje smo se pojavili kao sponzor, dali novce, što onda više nitko nije vidio...