Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 13.11.2017.

Marko Vidojković : E baš vam hvala

Marko Vladojković: E baš vam hvala

E baš vam hvala Vidojković Marko

U dokumentarcu „Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest“ Marko Vidojković je putovao s Miljenkom Jergovićem od Bleiburga do Gevgelije i postavljao mnoga pitanja. Što Titova rodna kuća radi u jednom eko-selu, nalik zagorskom Disneylandu? Što je zajedničko Republici Makedoniji i Aleksandru Makedonskom? Tko je koga i u kolikoj mjeri klao u Jasenovcu, Bleiburgu, na Drini, i koliko istina ima strana? Tko je koga i zbog čega tužio Međunarodnom sudu nakon raspada Jugoslavije? Što je Stipe Mesić početkom devedesetih radio u Beogradu? Prolazeći kroz Zagreb ovo posljednje pitanje Vidojković će postaviti i na Pantovčaku, gdje Marko pita predsjednika Mesića „kakav je to posao koji je obavljen kada nešto prestane postojati“.

Pitanja su retorička. Znamo što je Stipe radio u Beogradu. A sada znamo i što bi bilo da posao nije obavljen, a ono što se rušilo nije prestalo postojati. U Vidojkovićevom romanu „E baš vam hvala“ Stipe Mesić nije se početkom devedesetih pojavio u Beogradu. Nije bilo ni parlamentarnih izbora u proljeće 1990. u Sloveniji i Hrvatskoj, niti kasnijih izbora u Srbiji. Nešto ranije, 1989. godine, srušio se avion u kojem je bilo kompletno Predsjedništvo SFRJ, plus svi predsjednici jugoslavenskih republika. „Srećom“, komentira u romanu Mirko Šipka, Vidojkovićev pripovjedač i glavni lik romana, „predsednik SIV-a Marković i vojni vrh nisu bili u avionu“.

U daljnjem razvoju događaja na čelu s Markovićem sanirana je ekonomska kriza, potaknut gospodarski oporavak, izbjegnut rat, a pod vodstvom centralizirane Partije i međusobnom konkurencijom državnih i privatnih tvrtki Jugoslavija je idućih desetljeća ostvarila gospodarski rast, usporediv tek s onim kineskim iz istog razdoblja. Čudo jugoslavenskog kapitalizma pod kontrolom komunističke partije transformiralo je zemlju još snažnije nego li što je to bilo u razdoblju između pedesetih i sedamdesetih. Nakon industrijske revolucije dogodila se i high-tech revolucija. Gorenje, EI Niš, RIZ, Obod, Zastava, Soko… proizvode vrhunske tablete, mobitele, električne automobile, helikoptere. Zemljom tutnje mag-lev vlakovi, promet u gradovima odvija se pod zemljom, a konzumacija trave legalizirana je još devedesetih. I to tako da proizvođači, redom albanski poduzetnici s Kosova, državi ne plaćaju porez na promet, već na proizvodnju.

O toj Yu-utopiji izvještaj Saveznog izvršnog vijeća iz 2009. govori sljedeće: „… Velika nesreća Novih narodnih heroja“ (službeni naziv za one iz aviona) „osvestila je sve narode i narodnosti, sve radne ljude i rodoljube, a prolivena krv onih koji su imali nameru da nas odvedu u bolje sutra dovela je do vraćanja poverenja u Jugoslaviju i napredne socijalističke ideje…“

Vidojkovićeva Yu-utopija naravno nije jedina moguća utopija. U povijesnom smislu točkom prekretnice najčešće se smatra ponuda nacionalnim elitama s početka devedesetih trenutačnim članstvom Jugoslavije u Europskoj zajednici, koju je Milošević prvi odbio, nespretno istrčavši pred ostalim nacionalnim vođama. Uz izdašnu pomoć gospodarska i politička kriza tada bi se, najvjerojatnije, smirila; rat bi bio izbjegnut; a Jugoslavija bi u nekom konfederalnom, demokratskom uređenju, i dalje predstavljala najnapredniju zemlju Istočne Europe.

Za razliku od tog raspleta s izvanrednim članstvom u EZ Vidojkovićeva utopija je nesvrstana, nedemokratska, unitaristička… i mora se reći, literarno atraktivnija; kinesko čudo na Balkanu ipak je literarno potentnije od dosadne europeizacije Jugoslavije. Nećemo više prepričavati dosjetku romana, ali samo još ukratko. U Yu-utopiji počinju se pojavljivati četnici i ustaše iz paralelne stvarnosti, one u kojoj se nije dogodila zrakoplovna nesreća, a povijest se odigrala onako kako se u stvarnosti odigrala, i u kojoj zemlje bivše Jugoslavije izgledaju onako kako danas izgledaju zemlje Regije. Membrana između te dvije stvarnosti počinje pucati, otvara se sve više portala između dvaju svijetova, i tajne službe Vidojkovićeve utopije odlučuju reagirati. U Regiju se šalje jedinica specijalaca koja ubija vlade svih bivših republika (osim Slovenije) i organizira ustanak protiv kapitalističko-nacionalističkih sistema.

Zanimljivo kod tog udara tajnih službi Yu-utopije na, zapravo, demokratski izabrane vlade postjugoslavenskih republika, jest da on pomalo nalikuje na planirani puč JNA iz 1991. Tada je izostala podrška SSSR-a i od vojnog udara na republička vodstva određenih republika se odustalo. Nekoliko mjeseci kasnije savezna vlada je na proglašenje suverenosti Slovenije i Hrvatske krenula preuzeti zapadne granice, i rat je počeo, šireći se od sjevero-zapada prema jugo-istoku sljedećih devet godina.

„E baš vam hvala“ kreće od primamljivih Gorenje tableta i Obod mobitela, no ispod tog ekonomskog buma krije se politički nereformirana Jugoslavija iz osamdesetih, u kojoj povijesnu dinamiku kroje vojska i tajne službe. Kritika postojećih republika bivše Jugoslavije je prihvatljiva i osnovana. Ali nije baš jasno koliko se možemo veseliti balkanskoj Kini. I komunističko-vojno-policijskoj oligarhiji kao alternativi nacionalističko-kleptokratskim elitama. No svejedno je li nam Vidojkovićeva utopija više ili manje prihvatljiva, više ili manje utopijska, ona djeluje penicilinski na postojeću stvarnost.

„E baš vam hvala“ portal je u drugačiju sliku svijeta. Naglasak je pritom na drugačiju. Vidojkovićev roman možda je politički dubiozna brzopotezna dosjetka, ali i kao takav on otvara neka vrata i neke prozore. Dominantne nacionalističko-kapitalističke ideologije ponovo pokazuju tendenciju monopoliziranja ideja i povijesti. „E baš vam hvala“ izruguje se tim državotvornim, tranzicijskim, postjugoslavenskim, postsocijalističkim, istinama. Jer možda netko ne zna, ali nije ovo, oko nas, jedina moguća stvarnost. Još manje je najbolja moguća stvarnost.   

Marko Vidojković

E baš vam hvala

  • Naklada Jesenski i Turk 11/2017.
  • 176 str., meki uvez
  • ISBN 9789532228205
  • Cijena 79.00 kn

Zamislite život u kojemu rutinski konzumirate izdašni ménage à trois, pa dođete u priliku – a svi o tome sanjarimo – da škicnete svoj pogreb i provjerite tko je stigao, a tko vas mrtvoga zaobišao, je li se plakalo koliko treba… Pred čitateljem se otvara paralelni univerzum urnebesnog, zabavnog, a opet i sasvim ozbiljnog Vidojkovićevog romana, satirično-akcijskog SF-a u kojem se Jugoslavija nikada nije raspala.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –