Čovjek misli, Bog se smije...

Milan Kundera : "Zavjesa"

prevela Vanda Mikšić
Meandar, Zagreb 2006.

"Ali što je to mudrost, što je roman? Postoji jedna izvrsna židovska poslovica: Čovjek misli, Bog se smije... Godi mi misliti kako je umjetnost romana došla na svijet kao eho Božjeg smijeha."

Velika Kunderina popularnost diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, traje još od fascinacije njegovim prvim romanom "Šala" (1967., hrvatki prijevod 1969.), i mnogi su taj Kunderin roman proglasili jednim od najznačajnijih romana 20. stoljeća. Bitna odlika Kunderine proze uvijek je bila esejizacija kojom je on nerijetko "oteščavao" svoje likove, no koji zbog toga što je suština njihove egzistencijalne problematike bila ukorijenjena i u drugim temama nisu bili manje "živi" od drugih.

Stoga je i samostalna knjiga eseja Kunderin "domaći teren" jer je on jedan od pisaca koji rado govore o svojim djelima i svojem umjetničkom stvaranju, i već je u "Umjetnosti romana" napisao da "iako većina ovih tekstova duguje svoje rađanje raznim konkretnim prigodama, sve sam ih koncipirao s mišlju da će jednog dana biti povezani jedni s drugima u samo jednu knjigu-esej, skup mojih razmišljanja o umjetnosti romana".

Priča se nastavlja i s "Zavjesom", knjigom eseja podijeljenom u nekoliko većih cjelina (Svijest o kontinuitetu; Die Weltlitaratur; Uči stvarima u dušu; Što je romanopisac; Estetika i postojanje; Poderana zavjesa; Roman, pamćenje, zaborav), iz koje iščitavamo ispovijest jednog praktičara (ali kakvog!), njegova promišljanja o Europi, modernizmu, o tome što je romanopisac, o estetici, o pamćenju i zaboravu i još o mnogo čemu.