Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 16.10.2014.

Patrick Modiano : Mali Dragulj

Primjerak „Malog Dragulja“ stigao je do mene dugim, zaobilaznim putem, zahvaljujući Nobelu i dobrim ljudima. Roman Patricka Modiana iz 2001. objavila je Fraktura (urednik Seid Serdarević) 2005. godine. Hrvatsko izdanje potpomoglo je francusko Ministarstvo vanjskih poslova preko Francuskog veleposlanstva u Hrvatskoj i njegovog Centra za kulturnu i jezičnu suradnju.

Knjiga je u hrvatskoj javnosti prošla nezapaženo. O Modianu je krajem devedesetih i početkom nultih pisao Marinko Koščec (knjiga „Skice za portret suvremene francuske proze“), krajem osamdesetih beogradski Nolit je objavio roman „Izgubljeni kraj“, a početkom osamdesetih je Zlatko Crnković u biblioteci Hit objavio Gouncourtom nagrađenu „Ulicu mračnih dućana“. No izlazak „Malog Dragulja“ čini se nije popratio nitko osim Božidara Alajbegovića na portalu Lupiga.com.

Primjerak poslan jednoj zagrebačkoj redakciji završio je u kartonskoj kutiji, zajedno s jučerašnjim novinama, i ostalim papirom za stari otpad. Iz kartonske kutije „Malog Dragulja“ je „spasio“ fotograf dotične redakcije. Modiano se tako preselio na jednu policu s knjigama, i tko zna kako bi dugo, i nijemo, tamo stajao da ovog listopada nije dobio poljubac Nobela. Leteća pusa koja je stigla iz Skandinavije jednu odbačenu, pa onda zaboravljenu knjigu, najednom je pretvorila u bijelog labuda. Uz uobičajenu kavu tako me je dočekala i knjiga i priča o njoj.

Američki i britanski novinari kažu da je Patrick Modiano onaj koji je dobio Nobela umjesto Philipa Rotha. To jest da je dobio još jedan bijeli Evropljanin, gotovo nepoznat izvan Francuske čak i boljim poznavateljima svjetske književnosti (sjetimo se Le Clezia), koji je dobio Nobela umjesto pisca koji svake godine uoči objave laureata dolazi u New York, priprema izjavu za javnost, čeka telefonski poziv, i onda se u tišini vraća kući (novinar Guardiana maštovito predlaže Charlieu Kaufmanu da o tome snimi film!).

Naravno, odgovor na to zašto akademici nisu skloni američkoj književnost daje sama nagrada Patricku Modianu. Rothovi romani su romani u klasičnom smislu. Recimo „Američka pastorala“, tu se prati nekoliko likova, kroz nekoliko pripovjednih linija, u nekoliko različitih razdoblja, pokriva se ovo i ono, od džainizma do „Dubokog grla“. „Američka pastorala“ je poput velikog, sjajnog i nezaboravnog hollywoodskog filma. Ona je nešto poput oscarovskog romana. Patrick Modiano s druge strane piše kratke (150 stranica u prosjeku), komorne, organizacijski jednostavne romane, koji se mahom bave sjećanjem, identitetom, i odrastanjem bez roditelja. Modiano nije glamurozan, očigledno velik poput Rotha, no on je nešto što američki roman (Rothov, Franzenov, ili Eugenidesov) nije. On je elitistički. A znamo, u Stockholmu se, bez obzira na pompu, ne dijele Oscari nego Nobeli.

Mali Dragulj“ možda nije najbolji roman za predstavljanje Patricka Modiana. Među najznačajnijim naslovima uz „Ulicu mračnih dućana“ (1980.) spominje se debitantski roman „Place de l'Etoile“ (1968.), te „Pedigre“ (2004.). No nismo mi odabrali „Mali Dragulj“, nego je on, spasivši se iz kartonske kutije, odabrao nas. A uz to „Mali Dragulj“ ima i sve karakteristike Modianova romana.   

Negdje nakon rata malena djevojčica stigla je iz Pariza na seoski kolodvor s ceduljom oko vrata. Na cedulji je pisalo: „Therese Carderes, kod gospođe Catillon, Ulica Breau, Fossombronne-la-Foret“. Majka je otpratila djevojčicu na vlak i objesila joj cedulju oko vrata. Inače, majka je djevojčicu znala zvati i Mali Dragulj. No na seoskom kolodvoru na kojem je nitko nije dočekao djevojčica je shvatila da može zaboraviti Malog Dragulja. I na majku, što se toga tiče, plesačicu koja je zbog nezgode „s gležnjevima“ morala prekinuti s klasičnim plesom i nastupati u opskurnim predstavama.

Dvanaest godina kasnije Therese će na jednoj stanici pariškog metroa prepoznati svoju majku, ili barem ono što bi mogla biti njena majka. U snovima bi joj uvijek policijski komesar ili zaposlenik u mrtvačnici pružao fotografiju majke, no ona je ne bi mogla identificirati. Sada je bila sigurna da je žena u otrcanom žutom kaputu njena majka. Sljedeći majku pariškim metrom, ulicama, bistroima i predgrađima, Therese pokušava rekonstruirati svoje djetinjstvo: stanove u kojima je živjela, poslove kojima se majka bavila, dane provedene s muškarcem kojeg je posjećivala (možda njenim ocem?), sjećanjima na psa kojeg joj je netko poklonio, a za kojeg je majka tvrdila da se izgubio kad ga je izvela u šetnju.

Ovdje naravno imamo mnoge biografske elemente Patricka Modiana. Rođen 1945. u Parizu, Modiano je odrastao u Flandriji s majčinim roditeljima. Majka mu je bila glumica podrijetlom iz Belgije, otac sefardski Židov iz Aleksandrije, kojeg je viđao manje i od majke. Tema ostavljenog djeteta, kao i pitanja sjećanja i identiteta, uz tematiziranje vremena okupacije predstavljaju glavni motiv njegove književnosti. Posrijedi je određena detekcijska forma, natopljena žanrom krimića ili noira, ali razlomljena, nedovršena.

Modianov otac ozlojeđen sinovljevim debitantskim romanom i njegovim prikazom okupacije navodno je pokušao otkupiti čitavu nakladu. Nešto prije toga zvao je policiju kad ga je sin tražio novac. Therese će slijediti staricu sve do vrata njenog stana, ali tu će stati. Za nju se zla kob i ružna sjećanja svode na jedno lice – „ono moje majke“. Ponovo rođenje morat će potražiti negdje drugdje, na nekom drugom mjestu. Upozorenje: posljednje slike najupečatljivije su u cijelom romanu…

Nije iznenađujuće što su Amerikanci iznenađeni odabirom iz Skandinavije: Philip Roth je vratio u život Anne Frank („Pisac iz sjene“, s Annom Frank koja je preživjela holokaust), da ne nabrajamo neka druga njegova literarna čuda, a Modianovi likovi ne uspijevaju vratiti u život ni sami sebe. No „Mali Dragulj“ zanimljiv je roman. Naglasak je dakako na „mali“. I na tematskoj jednodimenzionalnosti (pitanje zanemarene djece ne dovodi se u vezu s oslobađanjem žena), na intimi, na žanrovskoj redukciji, na melankoličnoj atmosferi zadimljenih bistroa i chet-bakerovskog „blue jazza“… Što je sve onima iz Stockholma bilo dovoljno da, nakon pomnog čitanja kompletnog Modianova opusa, Philipa Rotha još jednom pošalju kući bez pehara.


Patrick Modiano: "Mali Dragulj"
Prijevela Latica Bilopavlović

Fraktura, 2005., 2014.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –