Raphaëlle Oskar i Srđan Sandić : Vrati se i kaži zbogom
Ako se ideja da je inovacija nepotrebna jer je sve već odrađeno uzme kao isfucani klišej, izlika koja prečesto podriva hrabrost svježim imenima na književnoj sceni, osvježavajuće je imati u rukama knjigu koja miriše na pravi eksperimentalni zanos riječju i emocijom. Knjiga "Vrati se i kaži zbogom“ izraz je suautorstva mladih literata Raphaëlle Oskar i Srđana Sandića, nastala kao poetiziranje dijaloga započetih elektronskom poštom. Znajući tu činjenicu, može se smatrati suvremenom epistolarnom formom, no tekstovi ove knjige na sve moguće načine bježe od (pret)postavljenih okvira, igraju se književnim vrstama, pismima i jezicima, formom i grafikom, a izrazito zanimljiv dizajn i likovni umetci Lane Cavar pomažu riječima da cure, prelijevaju se, izmiču i ulaze u čitateljsku svijest na posve neopterećen i slobodan način, u konačnici ovisan ponajviše o spremnosti i recepciji samoga čitatelja.
Već je posve jasno da je riječ o svojevrsnom eksperimentu na tragu nekadašnjih nadrealističnih, ponekad čak i dadaističkih navada, iako se konstrukcija djela te njezin buntovno promjenjiv izraz otkida od bilo kakvih zadanih književnopovijesnih postavki.
Srđan Sandić je već u svojem prvijencu "S(i)nu bez S(i)nova“ pokazao hrabrost u igri s formom, predstavljajući se kao autor koji se bazira na prenošenju čiste, krvave emocije, neomeđene pravilima. Ti su tekstovi bili prvenstveno dramski – što se i u slučaju knjige "Vrati se i kaži zbogom“ nameće kao možda ponajbolja odrednica. Naime, "razgovor“ dvoje autora stvara neku vrstu dramskog sukoba koji to nije u tradicionalnom smislu suprotstavljanja, već nadograđivanja i poigravanja sa zamjenom i gubitkom identiteta onoga koji uvijek piše Drugome.
Unutar sedam tematski (labavo) razdijeljenih cjelina, prve tri udaraju najjačim emotivnim batom, tematizirajući gotovo mahnit strah od gubitka. Lirski subjekt (izricao se prozom ili poezijom) govori o ljubavi, ispisujući pritom vlastiti psihološki rastroj. Sukladno tomu, rečenica se kida i negira, čovjek se u ljubavi koprca, ostaje, odustaje, nestaje. Događa se često i refren koji stalno vrti u krug čitav tekst, dirljiv u svojoj nelogičnosti, baš nekako poput ljubavi. Toliko snažna emocija u konačnici dokida identitet pa dvoje autora postaje jedan, muški rod postaje ženski i obratno, a dijalog prelazi u monolog vječnog samopropitkivanja i silovitih pokušaja da razumije i prodre u zatvoreni svijet Drugoga.
Tekst knjige produkt je dvije izrazito intelektualne svijesti i kao takav je prepun intertekstualnih komponenti koje, začudo, ne djeluju pretenciozno, već često ostvaruju humor.
Vrati se i kaži zbogom
S(i)nu bez s(i)nova
Tekst knjige "Vrati se i kaži zbogom“ produkt je dvije izrazito intelektualne svijesti i kao takav je prepun intertekstualnih komponenti koje, začudo, ne djeluju pretenciozno, već često ostvaruju humor. I dok neke rečenice/stihovi odbijaju nametanje smisla i ne žele biti dostupne za tumačenje, drugi su dijelovi jednostavni i iskreni, sasvim jasno razumljivi na prvu, ali lišeni patetike.
Ljubav je, u konačnici, tema koja u svom bogatstvu jest poznata svima i situacije koje Oskar i/ili Sandić ispisuju lako ulaze u svijest poput "već proživljenog“. Ta ljubav ne poštuje ni formu ni granicu, romantizira koliko i banalizira, marginalizira razum i filozofira, ona je vibrirajuća i neuhvatljiva svijest koja se, iritantno, ali često istinito, mora pokoriti pravilima praktičnog života ("CIJELI SVIJET SMO HTJELI / LJUBAV JE BILA IZGOVOR / NEMOJ TO PONAVLJATI / TO DA JE LJUBAV BILA IZGOVOR ZA SVE ŠTO/NE SMIJEMO“ , pa onda: "Voljenje je racionalnost. Voljenje je, majku mu jebem, odabir“.).
I dok prva polovica knjige izriče panični strah od gubitka voljenog Drugog, bilo u fizičkom ili emotivnom smislu, sredina knjige naznačuje otpor svemu malograđanskom i žudnju za bijegom. Unutar potrebe da se jednostavno „spakira i ode“ od svakodnevnog svijeta, od svih njegovih opterećenja i histeričnog ritma, kristalizira se fina ironija uperena prema običnom, logičnom, očekivanom. Taj bunt će izazvati mnogo boli, bol je sveprisutna i prožimajuća, ali će također zabosti iglu u najosjetljivije tkivo suvremenog čovjeka i zašiti mu usta mišlju o izuzimanju i kukavičluku: "Koliko je ljudi doista pobjeglo? KOLIKO? Brojke, molimo.“
Završetak knjige naznačuje nerazriješene odnose u obitelji, nostalgiju i pitanje potoka vremena koje nas uvijek ostavlja u "datim okolnostima“, ali nikad ne odgovara na pitanja. No, kako god bilo, na pitanja se ne mora uvijek odgovoriti, ne mora se sve razumjeti niti prihvatiti, mora se samo osjetiti. I u tom smislu, knjiga ovo dvoje autora potpuno je uspjela. No, njezin nedostatak je u činjenici da poetska igra tekstova "Vrati se i kaži zbogom“ ipak ostavlja veći dojam u izvedbenom obliku (kao što su i sami autori pokazali na promociji), nego u onom čitateljskom – budući da je tekst u stalnom nemiru, što nakon nekog vremena može izazvati zamor i odustajanje.
S druge strane, iako čini sebi svojstvenu tematsku cjelinu, knjiga se uvijek može otvoriti i čitati na bilo kojoj strani, s njom se možete suočiti na razini rečenice kao i na razini priče. Sve što vam treba je da želja da se tekstu vratite, a ne da mu kažete zbogom.
Vrati se i kaži zbogom
- Hrvatsko društvo pisaca 02/2015.
- 124 str., meki uvez
- ISBN 9789537342739
Knjiga Vrati se i kaži zbogom autora Srđana Sandića i Raphaëlle Oskar je literarni i izvedbeni tekst nastao eksperimentalnom formom poetskog dijaloga.