Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Nenad Bartolčić • 01.09.2015.

Uzeir Husković : Knjižare su već odavno prestale biti kulturna središta

Uzeir Husković


Krizi koja već duže (radi se o godinama) "drma" hrvatskim knjižnim sektorom može se pristupiti na više načina, u svakom slučaju ne na način "pokriti se preko glave i čekati da nepogoda prođe" već pokušati pronaći i one zadnje unutrašnje "rezerve" i kreirati ono zbog čega bavljenje knjigom uopće i ima smisla: otkrivati nove rukopise, afirmirati nove autore (domaće i strane), objavljivati knjige, otvarati neke nove knjižare, stvarati čitatelje, promovirati sve one koji se trude... I upravo je ovaj zadnji razlog ("promovirati") razlog što intenzivnije krećemo sa serijom razgovora u kojima ćemo predstavljati važne aktere na hrvatskom knjiškom tržištu, baš kao što kontinuirano i intenzivno radimo s autorima.

Naravno, nakladnička kuća "Hena com" nije jedina s kojom smo mogli otvoriti ovu novu seriju razgovora, srećom pa na hrvatskom tržištu knjiga ima još dovoljno pozitivnih primjera (uz one manje pozitivne) zbog kojih ova grana tzv. kulturne industrije zaslužuje daleko više konkretne pomoći a daleko manje šuplje demagogije, no činjenica da ove godine Hena com obilježava 20 godina prisustva na hrvatskoj nakladničkoj sceni, kao i da smo s izvršnim urednikom i direktorom tvrtke Uzeirom Huskovićem razgovarali prije "okruglih" 10 godina, olakšale su nam izbor prvog sugovornika.

Nadamo se i da će ova serija razgovora s knjižnim profesionalcima (i autorima) pokazati koliko su neki potezi koji se unutar ceha povlače, npr. ukidanje (ili odgoda) umjesto poboljšanja koncepta Nagrade "Kiklop", pogrešni i sužavaju područje borbe i mogućnosti za preživljavanje.


***

A onda je Božo krenuo ispočetka Vujčić Marina
Veličanstveni Poskokovi Tomić Ante

Nenad Bartolčić: Počnimo razgovor s konstatacijom da je vaša nakladnička kuća Hena com upravo u godinama najžešće krize hrvatskog knjižnog sektora napravila snažan iskorak na domaćoj nakladničkoj sceni, pokrečući nove biblioteke i nastavljajući već postojeće nizove. Dakle, umjesto da ste se primirili čekajući da grmljavina prođe, vi ste učinili upravo suprotno – izložili se i ušli u veći rizik nego li se u ovakvim vremenima preporuča.

Uzeir Husković: To je donekle točno. Ipak mislimo da smo previše čekali promjenu nabolje i da je bilo pet do dvanaest da se pokušamo priključiti desetkovanoj nakladničkoj sceni. Teško je bilo krenuti ponovo aktivnim radom i kvalitetnim programom a koji donose spore i minimalne rezultate.


Sjećam se kako smo na samom početku prošle godine razgovarali o situaciji, planovima... tada ste spomenuli da biste rado pokrenuli biblioteku mahom novih domaćih autora i tražili ste model kako biste to mogli odraditi... i nije dugo trebalo da se pojavi nova biblioteka Nokaut koju uređuje Božidar Alajbegović. Zašto baš domaći autori?

Program svake ozbiljnije i zaokružene nakladničke kuće treba imati aktivan pristup domaćim autorima, kako onim dokazanim tako i onim koji tek dolaze. Biblioteka "Nokaut" je naš pionir domaće proze za koju sam angažirao provjerenog književnog kritičara Božidara Alajbegovića. U ovoj biblioteci su do sada objavljeni i neki autorski prvijenci za koje smo mislili da ih treba objaviti.


Koliko je zahtjevno danas objaviti knjigu domaćeg autora, pogotovo ako on/ona još nije afirmiran, ako se radi tek o prvoj ili drugoj knjizi?

Veselimo se svakom novom dobrom tekstu kojeg dobijemo, a ponajviše prvijencu novog autora. To je u ovom poslu veliki izazov i poseban osjećaj kada otkrivate i stvarate budućeg autora, no to nije jednostavno i lako jer institucije nemaju za to sluha. Preciznije, oni koji rade na mjestima i programima gdje bi trebali podržati namjere izdavača i značaj novog autora često nemaju sluha.


Moram priznati da me je jesenas ugodno iznenadilo da ste nakon duže pauze obnovili suradnju s jednim od vaših najuspješnijih autora, iz vremena "ranih radova" Hena com, a to je Ante Tomić koji je kod vas objavio svoj najnoviji roman "Veličanstveni Poskokovi" koji je, može se reći, bio jedan od većih hitova prošle godine, a pretpostavljam da se i u 2015. i dalje dobro prodaje. Kako je došlo do obnove suradnje s Tomićem?

Jedan od najčitanijih hrvatskih autora Ante Tomić je bitno uticao na sveukupnu recepciju Hena coma u ovih 20 godina. Objavljivanje romana "Veličanstveni Poskokovi" krajem prošle godine za nas je bilo vrlo značajno,  roman se i u 2015. dobro prodaje, u toku je peto izdanje od kojih je svako tiskano u 1000 primjeraka.

Tomić je, rekao bih, posve iznenada došao u Hena com 2000. a to je ponovio i 2014. godine. Autor je taj koji prosuđuje kojem će izdavaču ponuditi objavljivanje svoje knjige


Tu je još jedna nova biblioteka... Verbarij?

"Verbarij" naša je druga biblioteka domaćih autora koju uređuje književnica Marina Vujčić.
U ovoj biblioteci osim romana i priča objavljuju se dramska i esejistička djela i druge prozne vrste.

Pored romana "Veličanstveni Poskokovi" Ante Tomića objavljena su knjige i drugih važnih autora kao što su: Teofil Pančić, Ivica Ivanišević, Zijah Sokolović, Tena Štivičić, Zlatko Gall i dr. U bilioteci "Verbarij" do kraja ove godine pojavit će se i neka važna imena iz regije i s domaće književne scene.


Možete li ukratko predstaviti ekipu koja čini Hena com?

Nema nas puno ali smo itekako vrijedni. Samo nas je šestoro: tri urednika (Nermina Husković, strana književnost; Marina Vujčić, domaća književnost; Božidar Alajbegović, domaća i strana književnost; Marina Negotić, asistent uredništva i lektorica; zaposlenik na poslovima prodaje i marketinga. I naravno moja malenkost na poslovima izvršnog urednika i nužno direktora tvrtke...

Radimo dan i noć dok nam se ne sklope oči od pregrijanih i blještećih zaslona.


Možda i nije toliko teško objaviti knjigu koliko su mukotrpni koraci koji slijede... plasman i distribucija, probijanje u medije, prodaja, naplata... kako se Hena com nosi u svim tim koracima?

Naše je knjižarsko tržište samo po sebi minijaturno, posljednjih godina neuredno, rekao bih bolesno do te mjere da se nema što ozbiljno i suvislo reći. U takvim je prilikama veoma teško prodati knjigu i priskrbiti koliko-toliko financijskih sredstava za nove naslove, honorare, plaće i režije. Veliki lomovi nekih važnih izdavača generirali su krizu kompletne branše, a i jedan od vodećih knjižarskih lanaca u vlasništvu tri velika izdavača ne podmiruje svoja dugovanja dugi niz mjeseci.


Hena com kao izdavačka kuća djeluje od 1995. godine, zapravo razgovaramo u godini kada obilježavate 20-godišnjicu, iza vas je znatan broj objavljenih naslova, i pretpostavljam da se cijelo to vrijeme gradio, tražio, mijenjao, preispitivao nakladnički profil vaše kuće. Recimo, u jednom trenutku ste otvorili posebnu nišu izdanja prijevoda s turskog jezika i danas u tom segmentu imate priličan broj naslova. Kako je došlo do te, nazovimo je, mini-specijalizacije za prijevode s turskog jezika?

Istina da je 2015. 20-godišnjica, ali ste me vi na to podsjetili. Vrijeme brzo prolazi, i sam ne mogu vjerovati da je već toliko godina prošlo.

Tursku književnost smo počeli objavljivati prije par godina. Nakon velikog uspjeha turskog pisca nobelovca Orhana Pamuka u svijetu i u nas na svjetskoj sceni bila je vrlo cijenjena i čitana i Elif Shafak. Njezin roman "Kopile Istanbula" je prvi prevedeni roman jedne turske autorice u nas. Potom smo nastavili objavljivanje i drugih suvremenih autora (Ayfer Tunc, Ahmet Umit, Hande Aytayli, Ece Temelkuran) a potom i neke vrlo važne klasike (Sabahatin Ali, Leyla Erbil, Adalet Agaoglu) bez kojih turska književnost ne bi bila ono što danas jeste.

Nadamo se da ćemo uskoro početi prevoditi još jednog velikana turske književnosti, Orhana Kemala. Zasigurno je turska književnost pravi mali dragulj europske književnosti.


Jeste li prepoznati u zemlji čije autore predstavljete hrvatskim čitateljima, možete li dobiti pomoć od Turske ili određenih državnih fondova za taj značajan segment vašeg izdavaštva?

Potpore objavljivanja turske književnost u svijetu su vrlo otvorene i transparentne, kao i kod većine drugih zemalja i u nadležnosti su njihovog Ministarstva kulture. Svakako da su naše objavljivanje većine turskih autora potpomogli namjenski fondovi.


Jeste li sada možda i u poziciji da djelujete i u suprotnom smjeru, kao promotivni kanal barem nekim hrvatskim autorima čitateljima u Turskoj?

Naše su namjere bile da pokušamo potaknuti prevođenje i objavljivanje hrvatskih autora na turski jezik. Problem je nastao jer nismo mogli naći osposobljene prevoditelje s hrvatskog na turski jezik.


No, u prijevodnom segmentu objavljujete i prijevode drugih stranih književnosti.

Hena com od 2014. aktivno objavljuje naslove svjetske književnosti s desetak različitih jezika. Naslove biraju i predlažu urednici svojim provjerenim metodama. U fokusu je uvijek dobar rukopis, bez obzira s kojeg se jezika prevodi. Važno je znati što ljudi pišu i čitaju u  zemljama izvan (najvećeg) anglosaksonskog prostora. Te "male" i "druge" književnosti znaju kriti prave literarne bisere.
 

Kako prolazite na EU natječajima po pitanju subvencija za prijevode i ostalo?

S natječajima EU još se nismo okušali. Nadamo se da ćemo uskoro i te natječaje pokrenuti jer je nasušna potreba za novim projektima.

Veselimo se svakom novom dobrom tekstu kojeg dobijemo, a ponajviše prvijencu novog autora. To je u ovom poslu veliki izazov i poseban osjećaj kada otkrivate i stvarate budućeg autora.

Leći i umrijeti Ağaoğlu Adalet
Muškarac s britvom Putík Jaroslav

Sve ste aktivniji i u promotivnim aktivnostima, organizirate tribine, i ne samo u Zagrebu... nije li i to nešto što bi trebalo zapravo mijenjati, da nakladnik i njegovi autori budu pozivani, a da se organizacijom takvih događanja bave drugi... knjižari, knjižničari, u raznim centrima i sl.

Tribine uz promociju objavljenog naslova su za nas potreba i dodatni impuls promidžbi naslova i samog autora. Kratke crtice o objavljivanju naslova u medijima, književna kritika i drugo nedostatni su za uočavanje svakog novog naslova. Nažalost, knjižare su već odavno prestale biti kulturna središta kojima je ta važna uloga data u amanet.


Kako ste zadovoljni medijskim praćenjem vaših knjiga. Pretpostavljam da nije isto s tiskovnim medijima, televizijama, internet news i specijaliziranim portalima?

Budući da je za nas u Heni neko "novo doba" počelo s prošlom godinom, naša zastupljenost u medijima je primjerena i sve je veća. Recepcija onoga što radimo iznenađujuće je vrlo pozitivna i za nas poticajna.


Možete li prokomentirati odluku udruge Sanjam knjige u Puli da se ove godine ne dodjeljuje nagrada Kiklop?

Odavno mi je bilo jasno da nagrada Kiklop onako kako je koncipirana u glasanju i izboru nagrađenog ne može kao takva opstati. Vjerujem da je i organizatoru poodavno bilo jasno da tako više ne ide, no nadam se da će Kiklopa opet biti, ali u nekoj novoj verziji i s boljim sustavom glasovanja.


Pripremajući se za ovaj razgovor malo prisjetio sam se našeg razgovora od prije desetak godina, kada ste mi na pitanje koji su najveće problemi s kjima se suočava vaša nakladnička kuća odgovorili: "Problemi naše nakladničke kuće su vjerojatno jednaki problemima ostalih nakladnika. Najveći problem predstavlja, kako povećati tiskanu nakladu knjige da bi se smanjila visoka maloprodajna cijena knjige. To je ujedno i jedini način za riješavanje tog temeljnog problema hrvatskog nakladništva. Temeljni problem struke je svakako i loša distribucija i uvjeti pod kojima ona funkcionira." Kako biste mi na isto pitanje odgovorili danas?

Danas bih vam odgovorio djelomično potvrdno s bitnom napomenom da treći i najveći problem s kojim se naša struka susreće u današnje vrijeme je vrtoglav pad čitanosti i interesa za knjigom. Prema toj inerciji naklade su neshvatljivo male a distribucija uopće nema svog pravog smisla.


Prije desetak godina objavili ste i "Povijest ljepote" Umberta Eca, biste li danas, u današnjim uvjetima, bili u mogućnostima objaviti tu ili kakvu sličnu, produkcijski ipak zahtjevniju knjigu? Jer, važno je u razumnom vremenu makar vratiti ulaganje, a vremena su blago rečeno "nerazumna". Kakva vam je, u tom kontekstu, današnja strategija izdavanja knjiga?

Takve projekte je danas nemoguće pokrenuti. I dan-danas se rado prisjetim i još nekih mega projekata među kojima je X. izdanje The Times "Povijet svijeta", Ricaharda Ovryja koje smo radili u kooprodukciji s još 12 zemalja. Zatim nezaobilaznu književnoteorijsku knjigu Ericha Auebacha "Mimeza" (izv. Mimesis) koju je s njemačkog preveo Andy Jelčić za čije prijevod dobio nagradu DHKP.

Današnje izdavaštvo determiniraju skučeni programi s vrlo niskim nakladama. Mahom su to književna djela koja nasreću čine oko 70% naslova godišnje produkcije u Hrvatskoj. Neophodno je važno da naše minijaturno nakladništvo opstaje na književnosti, a ne na self helpu i ezoteriji kako je to nekih godina izgledalo, pa makar i uz potpore nacionalnih institucija u zemlji i izvan nje.


Koliko su knjižni sajmovi, u prvom redu mislim tu na zagrebački Interliber, važni za vas kao nakladika. Sjećam se da ste u jednom trenutku demonstrativno prestali nastupati na Interliberu?

Interliber je crna rupa hrvatskih sajmova knjiga posljednjih 20 godina. Za nevjerovati je kako je Interliber uspio usisati i poništiti sve dosadašnje ideje i nastojanja našeg ceha da napravimo kvalitetan i prepoznatljiv sajam knjige u ovom dijelu Europe kakav ipak trebamo imati unatoč svim našim boleštinama. Dio smo Europe, trebamo naučiti sadržajno i prepoznatljivo raditi onako kako se u Europi radi.


A što je sa sajmovima u tzv. regiji, u prvom redu mislim na sajmove u Beogradu i Sarajevu, sajam u Beogradu je neposredno pred nama, i čini mi se da mu se, za razliku od Interlibera, mnogo ambicioznije pristupa i gradi njegovu poziciju kao najvažnijeg knjižnog sajma u ovom dijelu Europe.

Nisam baš sklon sajmovima kakvi su u regiji. Mislim da svima manje-više nedostaje toga kao i našem Interliberu. Sviđa mi se koncept sajma u Puli, Sa(n)jam knjige u Istri. Sajmovi su važan segment u našoj branši, i zato treba na njima ozbiljno i sustavno raditi, osmišljavati i unapređivati na svim razinama.


Sajmovi u inozemstvu... nastupate li na njima?

Ranijih godina smo često posjećivali sajam u Frankfurtu. Hena com već drugu godinu zaredom nastupa na sajmu u Istanbulu, na ovom sajmu smo pozvani kao izdavač sa svim plaćenim troškovima. Na platou istanbulskog sajma uz ostale zemlje, istaknuta je zastave Republike Hrvatske kao zemlje izlagača.


Na žalost, hrvatska knjižna branša ne uspijeva organizirati se na način koji zahtijeva svakao ozbiljno uređeno tržište knjige, i dalje nema profesionalizacije ceha u smislu konstituiranja strukovnog udruženja koje bi jasno razdvojilo one koji se bave izdavanjem knjiga i oni koji je prodaju (pri čemu imao problem tzv. nakladničkog knjižarstva, modela koji je pokazao brojne slabosti i praktično se iz godine u godinu urušava), no sve to što nam nedostaje neće se dogoditi samo od sebe. Želim reći da smo u prvom redu mi koji smo sudionici na tom tržištu knjiga za to najdogovorniji, pa koliko onda i Hena com dijeli tu (samo)odgovornsot?

Naravno da kolektivno i cehovski Hena com dijeli odgovornost. Osobno mislim da oni koji su stvorili neprirodni i bolesni sustav nakladničkog knjižarstva nisu marili što misle u Hena comu i u drugim malim izdavačkim kućama. Njihovi razlozi su bile posve drugi, ne budimo naivni.


Pokušajmo biti konkretni... koja bi po vašem mišljenju npr. tri najprvija koraka knjiži ceh morao napraviti kao svoj proaktivan pokušaj odgovora na krizu? Eto, sada ulazimo u rujam do kraja godine nam je ostalo tek nekoliko mjeseci... možemo li išta napraviti odmah?

Mislim da ceh u ovakvoj entropiji stanja ne može ništa bitno napraviti, ne samo ceh, nego bilo tko u ovoj zemlji. Treba dopustiti da se ono što je trulo i pogrešno samo od sebe uruši. Potom organizirano djelovati u stvaranju novih temelja izdavaštva i knjižarstva uz pomoć resornih državnih institucija koje bi zasigurno trebale usvojiti niz regula i ponašanja unutar same struke, pa čak i nekih potrebnih zakonskih odredbi.  


I za kraj vratimo se knjigama... što čitatelji mogu očekivati do kraja ove godine, koja ste nova izdanja priredili?

U ovom trećem kvartalu rujan-prosinac koji je najdinamičniji u godini novim knjigama i događanjima s knjigom u Hena comu će tako doista i biti.

U rujnu objavljujemo 4 naslova i to (prvi) roman Ivice Ivaniševića, "U sedlu je tijesno za dvoje"; novi (treći) roman naše veoma čitane autorice Marine Vujčić, "Mogla sam to biti ja"; zanimljiv roman slovačke autorice Daniele Kapitanove napisan pod pseudonimom Samko Tale, "Knjiga o groblju" te knjigu priča Darija Rukavine, "Brz kao Bruce Lee".

U listopadu objavljujemo jednu iznimnu knjigu autobiografske proze bosanskohercegovačkog pisca, scenarista i filmskog redatelja Namika Kabila, "Amarcord"; dva naslova turskih autorica: (novi) roman Elif Shafak, "Moj majstor i ja" i Leyla Erbil, "Čudna žena" te roman njemačke autorice hrvatskih korijena Jagode Marinić, "Restoran Dalmacija".

U studenom i prosincu dva domaća naslova od kojih roman prvijenac "Nužno zlo" mladog Borne Vujčića, studenta dramaturgije koji je ove godine stupio na autorsku scenu premijerom svoje drame "Pečat" u Kazalištu Ulysses.

Objavit ćemo još neke naslove stranih književnosti od kojih su vrlo značajni: roman austrijske autorice Betine Balake, "Kassiopeia"; roman gruzijske autorice Tamte Melaschwili "Brojalica"; roman jednog od najvažnijih suvremenih argentinskih autora Andresa Neumana i druge.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –