Zbirka je monolitne strukture, prigodno se otvara pjesmom Iz tame prema svjetlu, alegorija rađanja i slavenskih kultova koji u prirodi pronalaze korijen svakog blagoslova i prokletstva. Napisana u maniri lirskog solilokvija, prirodno odražava osobnost samog autora koji uvijek i prije svega govori iz vlastite pozicije, a mogući dijalog prepušta čitatelju. Njegov deus nije ex machina, nego pustinjak koji u svojoj...

Stilski gotovo u maniru sitnog veza, Pogačarov vokabular ne zalazi u metajezik nego, uvjetno rečeno, metalingvistiku. Kroz nju se treba pažljivo probijati kako bismo je adekvatno cijenili, iako svatko za sebe mora odlučiti što (mu) to znači. Ako je istina da o čemu god da piše, pisac zapravo piše o sebi, jednaka je istina da se prije ili kasnije, u različitim oblicima, svaki vraća i u svoj matični žanr.

Cheevera se često uspoređuje sa Čehovom, piscem kojeg je iznimno cijenio i o kojem je potkraj života održao predavanje na sveučilištu Cornell. I kod jednog i kod drugog na kraju priče naizgled se ništa ne mijenja, život teče dalje, sutra je novi dan, novi vlak prema gradu u sedam i petnaest ujutro, novi koktel u pet poslije podne.

Pod fikciju je doista moguće podvesti stvarne osobe, stvarna mjesta i stvarne događaje – moć je simulakruma neizmjerna i k tome reverzibilna (čega smo najzad svjedoci živeći naše odavno artificijelno, no ništa manje maligno poraće). To ipak ne znači da nam interpretativnoj centrifugi podvrgnuta poznata materija neće dosaditi, pa i početi ići na živce.

'Izranjanje' se bavi svim aspektima života svoje junakinje – odrastanjem u disfunkcionalnoj obitelji, dubokom vezom sa sestrom i nužnošću da privatni život stavi po strani, pa čak i napuštanja majke zbog svemirske misije. Takvo tematsko bogatstvo lako bi u rukama manje vještog pisca postalo 'svaštarnica', no MacInnes piše izvrsno, i to je ključno.