Autorica u knjizi raspravlja o teorijama i praksi očuvanja kulturne baštine u odnosu na projektiranje novih sadržaja na primjerima američkog arhitekta Hugha Newella Jacobsena i austrijskog arhitekta Borisa Podrecce. Autorica je djelo koncipirala kao pregled međunarodne rasprave o problematici unošenja novih sadržaja u već postojeće ambijente a te je spoznaje primijenila u analiziranju djela dvojice arhitekata.

Dio izvornosti djela nalazim u spajanju srednjoeuropskih i sjevernoameričkih iskustava. Arhitekti Podrecca i Jacobsen tako se ističu kao promicatelji projektiranja koje je senzibilizirano na diktat, potrebe i mogućnosti postojećih ambijenata.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.