Zbirka priča "Život svijeta koji će doći" sadrži idealan omjer mladenačkog elana i vitalizma te čistog zanatskog umijeća. Drugim riječima, priče uspijevaju artikulirati mladenački sentiment bez suvišne patetike i to kroz pitke, snažne rečenice autora koji je dovoljno mlad da mu je proza i dalje zaigrana, a dovoljno zreo da zna kako je pisanje zanat i kako je talent bez mukotrpnog rada sasvim nebitan.

Andrija Škare inzistira na kratkim rečenicama i gotovo da se religiozno drži rečenice Isaaka Babelja o tome kako nijedno željezo ne može probiti srce takvom snagom kao točka stavljena upravo na pravo mjesto. Bez pretjerane poetičnost, uvijek u kratkim crtama uspijeva dočarati atmosferu maratonskog tuluma, kvartovske birtije ili šetnje gradom. Njegovi su likovi luzeri, "kvartovski brijači", čudaci, poklonici vinila, tj. uglavnom mladi ljudi koji i dalje nisu načisto što žele od sebe i svijeta. Priče su manje ili više lucidni presjek njihove svakodnevice, tu su sumanuti tulumi, ljubavne veze koje ne funkcioniraju i ljudi koji nisu zadovoljni svojim poslom.

Svako toliko razbije ritam priča o svakodnevnim situacijama iz manje ili više mladenačkog života (ako je američka inačica "Kmart realism" onda bi naša inačica valjda bila "konzumovski realizam") s nekakvom bizarnom (ali ne i morbidnom) i apsurdnom pričom, poput one gdje se jedan od likova probudi s kokošjim nogama, ili gdje protagonist sretne Leonarda Cohena u tramvaju pa zatim s njim u stanu svoje djevojke pije vino i preslušava Idole. A da nisu u pitanju samo vinjete iz života mladih dokazuju priče poput one o umirovljenom generalu čiju kuću ruše jer nema građevinsku dozvolu i čija kći sluša Joy Division, ili priča o penzioneru-udovcu koji se odluči otići na bizarni eurotrip.

Škare je uspio napisati knjigu koja je autorski zrela i nimalo sterilna. Knjigu koja je iskrena, nepretenciozna, a opet snažna.

( iz kritike Svena Popovića )

Andrija Škare je rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Više od deset godina radio kao novinar, scenarist, urednik i voditelj na Hrvatskoj televiziji. Surađivao je ili surađuje sa svim važnijim hrvatskim novinama i časopisima, redovito se pojavljivao u nizu tiskanih i elektroničkih medija.

Kratke proze objavljuje redovito od 2003., radovi su mu prisutni u brojnim književnim časopisima u zemlji i regiji. Jedan je od osnivača književnog pokreta eventualizam pa je, kao i ostali eventualisti, s četiri priče zastupljen u zborniku eventualizma "Nagni se kroz prozor" (Celeber, Zagreb, 2006.). Od samostalnih knjiga objavio je: "S više mlijeka, molim" (Celeber, 2008.), "Život svijeta koji će doći" (CeKaPe, 2014.), "Slušaj me" (Durieux, 2016.), "Društvene igre" (Hena com, 2017), "Dva prsta iznad gležnja" (Hena com, 2020). U Zagrebu, novom i starom, živi, radi i sve ostalo.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.