Godine 1983, u dobi od trideset godina, disident, umjetnik Ma Jian razveo se od supruge, odvojen je od kćeri, izdan od djevojke, pred uhićenjem je za "duhovno onečišćenje" i teško razočaran granicama života u Pekingu. Vrijeme je to u kojem u Kini mladi pokušavaju upoznati zemlju u kojoj žive, putujući u udaljene krajeve (u odnosu na glavni grad) pa i egzotične (Tibet, pustinja…).

Bilo je to trogodišnje putovanje/lutanje u neimaštini i učenju vlastite zemlje, koje će izmijeniti cijeli njegov život: rezultat su knjige "Isplazi jezik" (pet priča zbog kojih je morao u emigraciju) i memoarsko-putopisna "Crvena prašina" objavljena (i nagrađena) tek mnogo kasnije na Zapadu (2002.)

"Crvenu prašinu" – djelo o kretanju kineskim egzotičnostima i kontradikcijama, jednodušna je kritika, može vidjeti i napisati samo onaj tko je istodobno insajder i autsajder u svojoj zemlji. Ma Jian na kraju zapisuje: Ja sam iscrpljen. Kina je prestara, njezini korijeni su preduboko. Osjećam se prljavo od prekapanja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.