Dramatizacijom teksta kroz lik s kojim se identificira dijete povezuje emocionalne reakcije sa svojim osjećajima, a onda simbolizacijom nesvjesno dekodira svoja emocionalna stanja u riječi.

Dijete si pomaže i neposrednim sudjelovanjem u dramsko-scenskim uprizorenjima.

Ono je pritom zaštićeno krinkom dramske uloge te demistificira konflikte i javno prezentira emocije koje su ga dotad sputavale i ugrožavale,  što mu omogućuje oslobađanje pozitivne energije, koja mu je i te kako potrebna za svladavanje zapreka na putu odrastanja i putu ka sreći.

Dramsko-scenske igre pokrivaju gotovo cijelu psihološku realnost djeteta, naravno, ako su pravilno odabrane i kontrolirano vođene. U tom slučaju pružaju, uz ograničenje ulogama koje djeca sama biraju, dovoljno arostora za identifikaciju s likovima te nude slobodu izbora i osobne creativnosti, potiču osobni rast djelujući na različitim razinama, kako u urednom psihofizičkom razvoju (kao odgojna tehnika) tako i kada su u pitanju odstupanja, poteškoće i problemi (kao terapijska tehnika).

Poseban oblik terapijskog rada u složenijim slučajevima poremećenog dječjeg psihosocijalnog razvoja jest psihodrama. Ona nije nužno namijenena javnom izvođenju, već je njezina prvenstvena namjena učenje, osobni rast, psiho-socijalna i radna rehabilitacija.

Kod psihodrame nema, kao kod klasičnog dramsko-scenskog izraza, "skrivanja" iza likova.

Ona uključuje tjelesnu, psihičku i relacijsku komponentu. Pritom omogućuje da se gestualnim, interaktivnim jezikom okrene relacijski kontekst i uđe u somatski, interpersonalni i intrapersonalni svijet djeteta.

Psihodrama je korisna kao tehnika za rješavanje niza psiho-socijalnih poteškoća kod djece i odraslih te pokazuje put prema psihološkoj ravnoteži, osobnoj zrelosti i osobnoj sreći.

Dramska igra je osnovni oblik provođenja dramskog odgoja u institucionaliziranim oblicima odgoja i obrazovanja na svim razinama. Ona pruža mogućnost slobodnog izražavanja i oslobađanja stvaralačkih potencijala zato što takav oblik rada pruža atmosferu sigurnosti i prividnu neobaveznost.

Ono što se nauči u igri lakše se i duže pamti te otvara prostor dječjem stvaralaštvu.

Uživljavajući se u određene situacije, likove, pojave i stvari riječima, pokretom, kretanjem, i zvucima, dijete ostvaruje obrazovne, funkcionalne odgojne zadaće.

Neke od prednosti dramsko-scenskog odgoja očituju se u sljedećem:

- Igranje uloga utječe na rješavanje unutarnjih nemira, konflikata, strahova.
- Razvija samosvijest i osjećaj važnosti i posebnosti.
- Pomaže razvoju govora, modulaciji, dikciji, kvaliteti izričaja.
- Uloga daje djetetu mogućnost da bude netko drugi i da tako bez zadrške prikaže svoja emocionalna stanja, te na taj način, kroz interakciju, samo dođe do odgovora i rješenja.
- Dijete na taj način spontano procesuira negativne i pozitivne emocije.
- Razvija samokontrolu, toleranciju, strpljenje, slušanje, poštivanje.
- Kroz ulogu dijete bez straha ulazi u nove situacije, pripremajući se tako i za realne životne situacije.
- Dramske igre pomažu djetetu razlikovati san od stvarnosti.
- One povezuju djecu i potenciraju pozitivne odnose.

Dakle dramsko-scenski odgoj djeluje na intelektualni, moralni, emocionalni, socijalni i estetski te na tjelesni razvoj, a utječe i na formiranje pogleda na svijet, tj. životnu filozofiju djeteta. I upravo zato trebamo naučiti i dijete i sebe igrati dodijeljenu nam ulogu uživajući u njoj te na taj način pridonijeti širenju obzora.

Ljudska sposobnost dramatiziranja zapravo je oblik spoznavanja sebe i svijeta oko sebe.

Upravo time se bavi Dušica Bojović u svom rukopisu "Više od igre". Svoje golemo iskustvo pretočila je u pisanu riječ, te tako omogućila "odgojiteljskom" rukom utkati važnost dramskog izričaja. Počinjući od osnova, kako u razvojnom smislu tako i u metodičkom pristupu, vrlo plastično, jednostavno i prihvatljivo, ova knjiga svakome pruža mogućnost da se poigra, mašta, kreira i da pritom točno zna kojim putem krenuti kako bi pomogao djetetu da izrazi ono iskonsko, svojstveno mu od samog početka, a to je igra kroz koju uči i učenje kroz koje se igra, u svim njegovim oblicima.

Dramski odgoj, baš kao i dramska i scenska umjetnost, podrazumijeva sklad jezičnih i nejezičnih oblika sporazumijevanja, likovne i glazbene elemente, a često se služi i izražajnim sredstvima plesa, dodajući i svoja specifična izražajna sredstva, pri čemu se radi o sintetičkoj povezanosti. Ta povezanost, korak po korak, ispisana je na stranicama ove knjige.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.