Čitajući Lou Andreas Salome… prisjećam se jedne slike Andreas-Salome koja duhovito rasvjetljava condition humaine. Podijelila ju je s Rilkeom u pismu koje će, sudbina je tako htjela, biti posljednje koje je prije svoje smrti primio od nje: Znaš li, dragi Rainere, kako se osjećam baš sad, dok ovo pišem? Kao boca iz koje bi, konačno oslobođene čepa, sve odjednom šiknulo, tako da joj u grlić dođu mjehurići i pjena – pa ipak iz nje ne izlazi ništa do sitnih kapi.

Studijom "Obris slike : Čitajući Lou Andreas-Salome", Gisela Brinker-Gabler kuša kroz, kako sama kaže, "specifičnu žensku vizuru", protumačiti i pretumačiti "modernističku misao i spisateljsku praksu karakteristične za Lou Andreas-Salome", odnosno pokušava iznova pročitati tko je doista bila ta "nadarena spisateljica i utjecajna intelektualka" koja se usudila revidirati ustaljene pojmove "roda i spolnosti, kulture, religije i kreativnosti" te je progovorila jednim dotad, barem za ženu, "nepoznatim jezikom", odnosno stupila je u "nov označiteljski odnos spram svijeta". U toj hermeneutičkoj struji autorica se oslanja primarno na tekst, a tek potom na kontekst iz kojeg nisu mogli biti ispušteni važniji biografski podaci no koji, ipak, u studiji ne igraju onako važnu ulogu kao, primjerice, u knjizi Angele Livingstone "Lou Andreas-Salome" iz 1984. godine.
 
No, naravno, ostaje otvorenim pitanje hoće li se i nakon jednoga ovakvog zapisa konačno moči odgovoriti na pitanje tko je bila i s čime se isticala žena koja se duže ili kraće družila s Friedrichom Nietzscheom, Paulom Réeom, Rainerom Marijom Rilkeom, Sigmundom Freudom te je nekima od njih bila trenutna, a nekima dugogodišnja muza, odnosno nadahnuće - primjerice, s Rilkeom se dopisivala tri desetljeća, a s Nietzscheom, o kojemu će napisati svoju najpoznatiju knjigu, raskinula je (prijateljstvo ili nešto više?) nakon kratkotrajnog susreta, ne izmjenivši više s filozofom ni usmeno niti pismeno ni riječi, ali ne prestajući do kraja života uvažavati njegovo djelo.

Tko je, dake bila ova "šarmantna ruska grofica", kako u pismu Overbecku zapisuje upravo Nietzche, koja se kretala u sazvježđima najutjecajnijih imena onodobne europske kulture?

Ulomak iz Pogovora Dragutina Lučića Luce

Gisela Brinker-Gabler profesorica je komparativne književnosti na Sveučilištu u Binghamptonu, koje je dio Državnog sveučilišta u New Yorku (SUNY) u Sjedinjenim američkim državama. Prije "Obrisa slike", 1996. godine objavila je brojne knjige, između ostalog knjigu "Writing New Identities. Gender, Nation and Immigration in Contemporary Europe" (1997, u koautorstvu sa Sidonie Smith), a 2004. studiju "If We Had the Word. "Ingeborg Bachmann: Views and Reviews" (2004, sa Markusom Zisselsbergerom).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.