Gustav Špet
Hermeneutika i njezini problemi
- Nakladnik: Naklada Breza
- Prijevod: Josip Užarević
- 10/2006.
- 239 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9537036294
- Cijena: 18.58 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Život, smrt i posmrtna sudbina Gustava Gustavoviča Špeta zoran su primjer neke vrste vremenskih petlji ili paradoksa koji karakteriziraju današnju rusku povijest, točnije rečeno - kulturnu historiografiju (osobito filozofsku, vjersku, političku te književnu i književnoznanstvenu). Igrajući na početku 20. stoljeća jednu od najistaknutijih uloga u ruskome filozofskome životu (zajedno s imenima kao što su Pavel Aleksandrovič Florenskij, Lev Šestov (pravo ime Lev Isaakovič Švarcman), Nikolaj Aleksandrovič Berdjaev, Nikolaj Onufrievič Losskij, Aleksej Fedorovič Losev, Mihail Mihajlovič Bahtin i dr.), Špet je već od kraja 1920-ih onemogućen u svojem filozofsko-stvaralačkome djelovanju, da bi ubrzo potom bio i fizički uklonjen.
Mnoštvo imena poput njegova bilo je tijekom sovjetskoga razdoblja izbrisano iz ruskoga kulturno-povijesnoga pamćenja (iz udžbenika, povijesnih pregleda, enciklopedija i leksikona). Tek su radikalne društvene i ideologijske promjene s kraja 80-ih i početka 90-ih godina omogućile reafirmaciju prije nepoželjnih filozofa, književnika, kulturnih djelatnika. Tako je i moglo (pa i moralo) doći do spomenutih "vremenskih petlji" ili "vremenskih paradoksa". Naime, s motrišta početka 21. stoljeća Špet se pokazuje kao jedna od središnjih figura ruske filozofije 20. stoljeća pri čemu se ta središnjost uspostavlja naknadno, tj. ona se umeće u povijesnu prazninu - u vrijeme kada Špeta u kulturnome prostoru jednostavno nije bilo.
Tako još jednom na vidjelo izbija poznata činjenica: povijest je zapravo funkcija sadašnjosti, jer svaka sadašnjost rekreira povijest prema vlastitoj mjeri, odnosno prema vlastitim spoznajnim postignućima, interesima i potrebama. "Petlja" je, dakle, sadržana u nerazmrsivoj uzajamnoj uključenosti prošlosti u sadašnjost (gdje je sadašnjost određena svojim prošlim stanjima) i sadašnjosti u prošlost (gdje, kao što je rečeno, sadašnjost određuje što će iz prošlosti postati u nekome kulturno-povijesnome trenutku dominanta kulturne svijesti i samosvijesti).(...)
Iako je ovo prvi prijevod nekog Špetovog djela na hrvatski jezik, to nije ujedno i prvi susret hrvatske filozofije i znanstvene javnosti s njegovim djelom. Izdavanje dosad neobjavljenih Špetovih rukopisa, ponovno izdavanje davno tiskanih knjiga, prevođenje njegovih djela nipošto nije tek ispravljanje povijesne nepravde - to je popunjavanje kulturne i povijesne praznine nastale nakon nasilna uklanjanja autora tih djela s filozofijske scene.
Kulturno-simboličko pamćenje ima transparadoksalnu narav - njegova je specijalnost i stalna potreba da uspostavlja i aktivira vremenske petlje. Drugim riječima, iako povijesni Kron ponekad nesmiljeno guta svoju djecu, on ih, kada za to dođe vrijeme, i oživljuje te im dodjeljuje aktivno, plodno i trajno postojanje u kulturnoj svijesti sadašnjosti i nadolazećih vremena.
(Iz pogovora : Josip Užarević)
Mnoštvo imena poput njegova bilo je tijekom sovjetskoga razdoblja izbrisano iz ruskoga kulturno-povijesnoga pamćenja (iz udžbenika, povijesnih pregleda, enciklopedija i leksikona). Tek su radikalne društvene i ideologijske promjene s kraja 80-ih i početka 90-ih godina omogućile reafirmaciju prije nepoželjnih filozofa, književnika, kulturnih djelatnika. Tako je i moglo (pa i moralo) doći do spomenutih "vremenskih petlji" ili "vremenskih paradoksa". Naime, s motrišta početka 21. stoljeća Špet se pokazuje kao jedna od središnjih figura ruske filozofije 20. stoljeća pri čemu se ta središnjost uspostavlja naknadno, tj. ona se umeće u povijesnu prazninu - u vrijeme kada Špeta u kulturnome prostoru jednostavno nije bilo.
Tako još jednom na vidjelo izbija poznata činjenica: povijest je zapravo funkcija sadašnjosti, jer svaka sadašnjost rekreira povijest prema vlastitoj mjeri, odnosno prema vlastitim spoznajnim postignućima, interesima i potrebama. "Petlja" je, dakle, sadržana u nerazmrsivoj uzajamnoj uključenosti prošlosti u sadašnjost (gdje je sadašnjost određena svojim prošlim stanjima) i sadašnjosti u prošlost (gdje, kao što je rečeno, sadašnjost određuje što će iz prošlosti postati u nekome kulturno-povijesnome trenutku dominanta kulturne svijesti i samosvijesti).(...)
Iako je ovo prvi prijevod nekog Špetovog djela na hrvatski jezik, to nije ujedno i prvi susret hrvatske filozofije i znanstvene javnosti s njegovim djelom. Izdavanje dosad neobjavljenih Špetovih rukopisa, ponovno izdavanje davno tiskanih knjiga, prevođenje njegovih djela nipošto nije tek ispravljanje povijesne nepravde - to je popunjavanje kulturne i povijesne praznine nastale nakon nasilna uklanjanja autora tih djela s filozofijske scene.
Kulturno-simboličko pamćenje ima transparadoksalnu narav - njegova je specijalnost i stalna potreba da uspostavlja i aktivira vremenske petlje. Drugim riječima, iako povijesni Kron ponekad nesmiljeno guta svoju djecu, on ih, kada za to dođe vrijeme, i oživljuje te im dodjeljuje aktivno, plodno i trajno postojanje u kulturnoj svijesti sadašnjosti i nadolazećih vremena.
(Iz pogovora : Josip Užarević)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
