I danas, iako se u međuvremenu oprobao u svim književnim vrstama, Miljenko Jergović najpoznatiji je kao autor slavne knjige priča «Sarajevski Marlboro», koju su čitatelji diljem svijeta zavoljeli zbog jedinstvene melankolične kronike raspada jednog starog svijeta. Njegove ljubavno-ratne priče, uronjene u mrežu obiteljskih sudbina i historijsko-političkih konteksta, nepogrešivo su ujedinjavale sentiment i ironiju, humor i očaj.

Ipak, tek u ovom, autorskom izboru priča "Drugi poljubac Gite Danon" po prvi je puta na jednom mjestu vidljiva sva poetička kompleksnost ovog pisca - iz priče u priču čitatelj prelazi iz stoljeća u stoljeće, iz sadašnjosti u prošlost, iz bajki i legende u historijsku fikciju ili stvarnosnu prozu.

Koliko god mijenjao žanrove i vrste, Jergović ostaje veliki melodramatski pisac. I doista, rijetko je tko u hrvatskoj književnosti posjedovao tako suptilan spisateljski smisao za tragiku i melodramu ratne ili mirnodopske svakodnevnice i u tako skučenoj formi kakva je već kratka priča znao razviti tako fantastičan orkestar emocija koji podjednako duguje (bosanskoj i hrvatskoj) usmenoj tradiciji i holivudskoj melodrami.

“Drugi poljubac Gite Danon” reprezentira sve ono što treba znati o Jergoviću kratkopričaču - kako je riječ o rijetkom pripovjedačkom talentu koji s lakoćom preskače i miksa razna stoljeća, koristi obrasce raznih žanrova, od legende i bajke do stvarnosne proze, upotrebljava fantastične motive u posve realnim krajolicima, koristi povijesnu i dokumentarnu građu, suočava mitske slike sa svakodnevicom, seli motive itd. No Jergović je prije svega pripovjedač velikih emocija, sklon sentimentalnosti i melodramatskim potezima. “Drugi poljubac Gite Danon” pokazuje također da je, bez obzira na sve što se događalo poslije, prostor priče onaj koji Jergoviću zapravo najviše odgovara i gdje nema mjesta za raspršivanja i preveliku digresivnost.”
Jagna Pogačnik

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku "Opservatorija Varšava" 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča "Sarajevski Marlboro" iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su "Dvori od oraha" i "Ruta Tannenbaum". Poljski prijevod njegova romana "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove" dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.