Igor Rajki, kartograf izgubljene stvarnosti – s jednom vianovskom dekonstrukcijom koja napušta predmet koji opisuje (izgubio je šestar i trokut, a zatim bonton; kroz maglu sjeća se enciklopedije), gubi koncentraciju, te lovi odjeke nekog napaljenog, ali dovoljno dalekog Joycea. Izgubljenog, velikog Joycea, ili Ðusija (Juicya), u svijetu Liliputanaca. Kao Torrente, ijo de putta.

Bivajući stvarnosna, ova proza odustaje od stvarnosti, u nekom osobnom eksperimentu i elementu, koji buja iz nekih unutrašnjih osjetilnih razina. To možda unosi pometnju u razumijevanje, ako se gleda sa stanovišta gole realnosti i gole sintakse; ali s druge strane taj unutarnji pokret traži nove prostore doživljaja. Neka vrsta nadrealizma, novog i ironičnog.

Frenetičan i hermetičan u isto vrijeme, postojan kao cvrčkova pjesma, i dalek, dalek. Faulknerovski dalek, u nekoj svojoj imaginarnoj kuli, zavaljen u kadi ili izgubljen u špilji, pogrbljen, pod tušem sintagmi i kratica, u društvu krtica, ovaj pisac, poput Ernesta Sabata, čeka neka bolja vremena.

Često se oslanja na kratice, kao svojevrsno svugdjestižuće birokratiziranje i krilatice – kao i latice: ne ulazimo li, između ostalog uskoro u EU? Euklidovsku uljudbu? I nismo li u eri Vodenjaka i godini Prasca.

Jezična razina stalno pada na tekst i stvara od njega kišobran, pun šarenih boja, pun pomutnje. Kao šestinsko kišozaklanjalo, koje nam donosi tamburanje i bubnjanje ponešto poetične proze. Ili izgubljeni licitar u nekom polju bez gravitacije. Na momente drzak kao Torrente, opor kao navijač Atletico Madrida kojega proganja rulja Realovih navijača nakon što su izgubili derbi i, istovremeno, prvenstvo; na momente zaboravljiv i jedak, kao guardia civil; Rajki izbacuje svoje dvije knjige i pušta ih u svijet.
Rade Jarak

Igor Rajki (1965., Zagreb) svestran je autor prepoznatljivo nekonvencionalnog stila. Piše kratke proze, romane, drame i eseje te knjige za djecu i mladež. Izvedeno mu je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija više radio-igara. Zastupljen je i u nekoliko antologija.

Dobitnik je nagrade za roman književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču Zlatko Tomičić (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009.). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011.) dobio je godišnju Nagradu Grigor Vitez. Njegov roman "Detektor istine" (2012.) bio je u užem izboru za nagradu „Meša Selimović“. Bio je i finalist književne nagrade “J. P. Kamov” s romanom "Puteni nametnik" 2015., a dva puta ušao je u finale nagrade T-portala za najbolji roman.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.