Književni dar Nevena Vulića neupitna je i iznimna činjenica; proviruje iz svake rečenice ovoga mladog autora, bivšeg Eventualista. Teško je ostati ravnodušan pred književnim efektima koje postiže minimalnim sredstvima, koncentracijom na osobni mikrokozmos, naizgled spontanim i nebrušenim rukopisom: rezultat je fascinantna ogoljenost i konciznost, doživljaj mnogostruke, ubrzane intenzivnosti postojanja u trenutku.

Fragmentarni roman "Povijest bolesti" čita se kao kronika osobne borbe protiv svijeta, koja protagonista kaskadno odvodi sve niže u (zastrašujuće preranu!) duhovnu i tjelesnu nemoć. Ipak, premda ga u raznovrsnim ustanovama bodu, režu i psihički podčinjavaju, a pritom ga mrcvare i neuništiva pitanja o životnom smislu, našeg junaka ne napuštaju spasonosna ironija i crni, da ne kažemo morbidni humor. Zbog svega toga riječ je o groznom koliko i ushićujućem štivu.

Neven Vulić rođen je 1983. u Zagrebu, gdje je diplomirao francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u "Zborniku eventualizma" (Celeber, 2006.), prvijenac "Povijest bolesti" objavio je 2010. u izdanju Sysprinta, a priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Urednik i književni kritičar, osvrte iz suvremene literature piše od 2012. Sudjelovao je u izradi "Leksikona Antuna Gustava Matoša" (LZMK, 2016.). Živi i radi u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.