Knjiga pripovijedaka "Dobri duh Zagreba" prvi je Pavličićev naslov iz serije knjiga po kojima je postao poznat kao pisac krimića. Nakon "Dobrog duha Zagreba" uslijedili su romani "Plava ruža", "Stroj za maglu", "Umjetni orao", "Rakova djeca", "Pasijans", "Tužni bogataš", "Mrtva voda", "Press", "Pjesma za rastanak", "Krvnik u kući" i "Zmijska serenada".

U ovu autorovu fazu ubrajaju se i knjige pripovijedaka "Radovi na krovu", "Skandal na simpoziju" i "Otrovni papir". No i u mnogim će kasnije objavljenim naslovima nastaviti slojeve kriminalističkog umetati unutar osnovne priče koju nam želi ispričati ("Večernji akt", "Koraljna vrata", "Škola pisanja", "Pokora", "Nepovrat", "Zaborav", "Melem", "Devet spomenika").

"Dobri duh Zagreba" uvršten je u školsku lektiru, a zbirku je pogovorom popratila Julijana Matanović.


**

Priče iz "Dobroga duha Zagreba" redovito započinju snažnim intrigantnim rečenicama, obavijestima koje odmah zaokupljaju našu pozornost. Primjerice, nakon što smo pročitali prvu rečenicu iz priče "zA" (da se junak ove priče zvao drugačije, vjerojatno ne bi bilo ni nje, ni njega, naime ni priče ni junaka), svakoga od nas zanimat će kako se to junak zvao i zbog čega je njegovo ime bitno za samu priču. I u potrazi za odgovorom, savladavat ćemo zanimljiv tekst u kojem se vežu imena, gradovi, vrijeme i mjesto zločina.

Likovi "Dobrog duha" su na prvi pogled obični, svakodnevno portretirani ljudi koje pisac nerijetko i naziva "našim junacima". Istražitelji nisu profesionalci, dolaze iz poznatih krugova; oni su ili podstanari, ili konobari, ili odvjetnici, ili profesori, ili enigmatičari amateri, ili čak profesionalni autori krimića. Zločin se uvijek zbiva u realistički oslikanom ambijentu, a do njega su doveli čak razumljivi motivi (ljubav, novac, osveta). Priča je, stoje najvažnije, napeta i opravdana središnjim ugođajem.

Na prvim stranicama svjedok uvijek iznosi svoje dileme, koje potom postaju i naše. Kako je riječ o kraćim proznim formama, jasno je da opis ne može postati dosadan, a da rasplet mora biti brz i efektan. Njegovu jačinu ne umanjuje činjenica što neke priče ("Pošteni nalaznik", "Dobri duh Zagreba") završavaju otvoreno, što čitatelju pružaju mogućnost da i sam, svojim viđenjem, zgotovi neke procese. Tada se Pavličić udaljava od obične detekcije i nudi rješenja koja podsjećaju na njegove prve knjige, one u kojima je propitivao šarm fantastike.

( iz pogovora Julijane Matanović )


***

Pavao Pavličić (1946) jedan je od najčitanijih i najproduktivnijih hrvatskih književnika. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše romane («Večernji akt», «Nevidljivo pismo», «Diksilend», «Numerus clausus», «Zaborav», «Pokora», «Nepovrat», «Pasijan», «Kronika provincijskog kazališta», «Tužni bogataš», «Melem», «Krvnik u kući», «Zmijska serenada», «9 spomenika» i dr.); autobiografske proze («Dunav», «Šapudl», «Kruh i mast», «Vodič po Vukovaru»); knjige pripovjedaka («Dobri duh Zagreba», «Radovi na krovu», «Skandal na simpoziju», «Kako preživjeti mladost», «Vesele zgode djeda i bake»); filmske scenarije («Treća žena», «Ritam zločina», «Osuđeni»); kazališne drame («Lopov u mraku», «Kazališni život», «Olga i Lina»); knjige feljtona («Svoj svome», «Prolazna soba», «Leksikon uzaludnih znanja») te brojne knjige s područja znanosti o književnosti. 

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom "Sesta rima u hrvatskoj književnosti". Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor.

Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko stotinu objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu "Lađa od vode" 1972. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.