Proljeće 2012. bilo je u znaku Dragana Velikića i njegovog romana "Bonavia", rekao bih i najboljeg u njegovom već pozamašnom opusu. Ovaj je beogradski Puležan (ili obrnuto) u svom devetom romanu na impresivan način i apsolutno kontrolirajući svaki aspekt romaneskne građe ispričao uzbudljivu ahasversku srednjoeuropsku priču dunavsko-mediteranske transverzale, pri tome s jakim, nikada direktnijim autobiografskim konotacijama.

Teofil Pančić

Mnogo ljudi piše, ali je malo pravih pisaca kakav je Velikić. To je uživanje u čistoj literaturi. Njegova rečenica vas uvek vodi dalje, kao u muzici što je činio Hendriks. Bonavia je knjiga kojoj možete da se vraćate više puta.
Gorčin Stojanović

Majstor pripovedanja, Velikić je predstavio ono što mnogi bezuspešno pokušavaju, ništavilo. Njegovi junaci vape da se spasu, oni stvaraju priču, stvaraju tragediju ne bi li još malo bili živi. Drama postaje jedina stvar koja pokreće emociju, kroz koju živimo. Međutim, drama Velikićevih junaka doživljava svoj smiraj i nužno svoju smrt kad svi urone u vodu koju su talasali ili kad zaborave „da iz svake smrtovnice pročitaju pređeni život“.
Vesna Radman, B92

Bonavia je vrsno autobiografsko štivo krajnje lično, ali u isti mah i arhetipsko — takoreći poklon konzumatorima Velikićevih romana — ogoljenošću i neporecivošću istine, potkrepljene mnogobrojnim faktima, gotovo ledi krv u žilama.
Dragana Beleslijin

Dragan Velikić (Beograd 1953), diplomirao je svjetsku književnost s teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. Do 1999. bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas i Reporter. Od lipnja 2005. do studenoga 2009. bio je ambasador Republike Srbije u Austriji.

Objavio je romane: "Via Pula" (1988, 1989, 1990, 2008; Nagrada Miloš Crnjanski), "Astragan" (1991, 1992, 1996, 2008), "Hamsin 51" (1993, 1995), "Severni zid" (1995, 1996; stipendija Fonda Borislav Pekić), "Danteov trg" (1997, 1998), "Slučaj Bremen" (2001, 2002), "Dosije Domaševski" (2003, 2004), "Ruski prozor" (2007, 15 izdanja, Ninova nagrada za roman godine, Nagrada Meša Selimović i Srednjoevropska nagrada za književnost), "Bonavia" (2012), "Islednik" (2015, nagrada Kočićevo pero).

Knjige priča: "Pogrešan pokret" (1983), "Staklena bašta" (1985) i "Beograd i druge priče" (2009).
Knjige eseja: "YU-tlantida" (1993), "Deponija" (1994), "Stanje stvar"i (1998), "Pseća pošta" (2006) i "O piscima i gradovima" (2010).  Knjiga intervjua: "39,5" (2011).
Knjige Dragana Velikića prevedene su na petnaest europskih jezika. Zastupljen je u domaćim i inozemnim antologijama proze. Živi u Beogradu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.