Franz Kafka ostavio nam je istinski veliku književnost, a njegov je najpoznatiji i najutjecajniji roman "Proces" općepriznato remek-djelo. "Proces" ne pripada samo školskoj lektiri, već je odavno i dio opće lektire; o njemu, baš kao i o autoru gotovo sve se zna i ispisane su stranice i stranice.

Stoga ovdje bilježimo tek nekoliko natuknica: "Procesu" bi se mogao pridjenuti i pridjevak "roman o zakonu", jer nudi metaforičnu, kritičnu, ali i groteskno-tragičnu sliku birokratiziranog pravosudnog i državnog sustava. U njemu se može prepoznati svaki slobodouman čovjek koji se, htio-ne htio, bespomoćan našao u besmislenom sporu s bezosjećajnim i bahatim "autoritetima".

"Mali čovjek želi preko crte, ali ne smije", pjevao je Šarlo, možda inspiriran i Josefom K.-om koji se našao u "sukobu sa zakonom" (bolje rečeno: zakon je ušao u sukob s njim), ali ne može dokučiti o kojem se zakonu radi, tko ga i zašto optužuje i koja su pravila u tom bizarnom (montiranom?) procesu. Naime, određene "institucije rade svoj posao" tako da vode postupak protiv njega, no te su institucije nespoznatljive, a postupci nejasni i nelogični, ali zato nemilosrdni; jer K. je "očigledno kriv" ili u najmanju ruku "opravdano sumnjiv", samo što nije jasno koliko i zašto. 

A on, smeten, izgubljen, paradoksalno odlučan da bude neodlučan, čekanjem pred vratima zakona juriša na zakon kojega, ustvari, nema a postoji, čije su regule nepoznate ali su neumoljive i čijoj se drakonskoj kazni nemoćan mirno prepušta...

Tipično kafkijanski, baš kao što i dolikuje tvorcu toga slavnog epiteta.

Franz Kafka smatra se ključnom figurom svjetske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 3. srpnja 1883. godine u Pragu, u obitelji dobrostojećih njemačkih Židova. Tijekom života objavio je niz kraćih i duljih pripovijetki, poput "Preobražaja" (1915.), i romane "Proces" (1925.), "Dvorac" (1926.) i "Amerika" (1927.). Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv.

Onemoćao zbog pogoršanja tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, preminuo je 3. lipnja 1924. godine u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života.

Kafka je pisao na njemačkom jeziku, a njegov nezamjenjivi i vizionarski književni opus ubraja se u vrhunce moderne književnosti. Utjecao je na niz svjetskih i europskih pisaca, poput Jorgea Luisa Borgesa, Alberta Camusa, Samuela Becketta, ali i Jonathana Franzena i Lászla Krasznahorkaija. O važnosti ovog autora možda najbolje govore svima znani epiteti kafkijanski i kafkaeskno koji opisuju tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.