Iako muza Klio, koja po grčkoj mitologiji vlada stvarima prošlosti, pripada lijepom spolu, povijest su najčešće pisali muškarci. Samouvjereni muškarci sigurni u svoju nadmoć i dozlaboga ženomrsci. A baš su oni često zlostavljali vladarice, namjesnice ili kraljice.

Ako su vladale odlučno, govorili su da su nesmiljene i okrutne. Ako su svoje protivnike zavodile, dražima ih navodila na popuštanje, proglašavali su ih nemoralnim čudovištima, posrnulim ženama… Ono što mnogi kroničari muškim vladarima priznaju kao vrline - fizičku hrabrost, odvažnost, neumoljivost, erotsku snagu, kod ženskih proglašavaju sramotnim i raspojasanim, nedostojnim prave "ženstvenosti"…

Sablažnjive princeze! Samo zato što su se već prije trideset stoljeća usudile počiniti iste nepodopštine kao i njihovi očevi ili muževi! Što su se usudile vlastitu sudbinu uzeti u svoje ruke u doba kad je svijet u kojem su živjele gurao ženu u sjenu mužjaka zaštitnika!

Unatoč svemu, žene su stvarale prošlost. Stoljećima su prihvaćale rukavicu koju im baca muškarac, nametale se i, iznimno snažne, davale boljeg svome dobu. Znale su se narugati kreposti, blagosti i pokornosti, čemu su ih jedino učili. Neke su za svoje vladavine, dok su vodile kraljevstva, s užitkom prkosile ćudoređu i pokazivale nesmiljenu bešćutnost.

O svemu tome sjajem svoje ubojitosti svjedoče Kleopatra, Mesalina, Teodora, Fredegunda, Katarina II, Lukrecija Borgia, Izabela II, Kristina Švedska... O njima čitajte u knjizi Philippe Delormea, stručnjaka za kraljevske obitelji i dinastije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.