Charles Bukowski, pjesnički "laureat s dna kace" i bard poniženih i obespravljenih, u ovoj je zbirci predstavljen izborom iz poezije što ga je načinio njegov dugogodišnji urednik, izdavač i prijatelj John Martin, koji je, uz samog Bukowskog, vjerojatno najzaslužniji za njegov planetarni uspjeh. Riječ je o prvom izboru iz ukupnog opusa Charlesa Bukowskog, u koji su uključene i pjesme iz 10 posthumno objavljenih knjiga.

U ovom po mnogočemu posebnu izdanju, koje sadrži 275 pjesama, Martin je razgolitio Bukowskog u punom spektru njegove umjetničke i ljudske egzistencije, pa je tako uz poznate pjesme iz "klasične" faze uvrstio i one manje poznate, neobjavljene, pa čak i one nedorađene ili netom skicirane.

Ovaj izbor potvrđuje kako je Bukowski formalno, ali i sadržajno, doista bio literarna figura transgresije par excellence. Kao i to da je njegov neupitni visoki status u pjesničkom panteonu zaslužen u prvom redu njegovom silnom, gotovo bulimičnom energijom posezanja u svim smjerovima, pri čemu se opasno približava svom velikom uzoru Johannu Sebastianu Bachu, s tom razlikom stoje onog Bachova Boga na visokom tronu Bukowski zamijenio onim prvim do sebe: tipom na barskom stolcu.

Charles (Hank) Bukowski rođen je u Andernachu u Njemačkoj, no kad mu je bilo tri godine s obitelji seli u Los Angeles.

Pisati počinje još u djetinjstvu, a svoju prvu kratku priču objavljuje u dvadesetpetoj. Sa 35 godina počinje objavljivati poeziju.

Odrastao u siromaštvu, Bukowski je pisac iz najnižeg sloja stanovništva. Nikad nije imao podršku velikih izdavača, ili časopisa pa je ostao vjeran klasi iz koje je potjecao, kako tematikom, tako i jezikom kojim se služio. Izdavan od opskurnih izdavačkih kuća, probio se isključivo svojim djelima.

Duboko je prezirao laž i prijetvornost nazoviumjetnika. Njegov je stil pisanja krajnje jednostavan i direktan, no pun neugodnih opisa i nebiranih uličnih riječi. Jedna od važnijih odrednica njegovog djela nesumnjivo je humor, makar zbog svoje grubosti nije po svačijem ukusu.

Bukowski je prvenstveno poznat po svojoj poeziji, no sam se nije smatrao pjesnikom, nego jednostavno - piscem. Započevši zbirkom Flower, Fist and Bestial Wail (1959) svake godine objavljuje barem po jednu zbirku poezije, sve do The Last Night of the Earth Poems (1992). 1963. godine, kad je objavljena zbirka It Catches My Heart in Its Hands, Bukowski već ima vjerne sljedbenike, privučene njegovom krajnjom iskrenošću, prizemnim temama i uličnim rječnikom.

Od kraja šezdesetih Bukowski je pisao kratke priče (1969. izlazi zbirka Zabilješke starog pokvarenjaka) koje se redom odlikuju autobiografskom osnovom, duhovitošću, iskrenošću i nepristojnim riječima. Od kratkih priča treba spomenuti još i Erections, Ejaculations, Exhibitions and General Tales of Ordinary Madness (1972), South of No North (Južno od mjesta gdje sjevera nema - 1973) te Hot Water Music (Muzika vrele vode - 1983).

Prije nego što je profesionalno počeo pisati, Bukowski je dvanaest godina radio u pošti. Nakon što napusti posao, piše roman Post Office (1971), inspiriran vlastitim iskustvom, o pijanici koji se zapošljava u pošti, a nakon mnogih problema, pijanstava i žena taj posao napušta.

Djela Bukowskog većim su dijelom autobiografskog karaktera. Glavni je lik uglavnom Henry Chinaski, piščev alter-ego. U Ham on Rye (Lovcu ispod žita - 1983) pratimo ga kroz djetinjstvo i mladost. U romanu Factotum (Faktotum - 1981) Chinaski, ovoga puta kao odrastao čovjek, luta od grada do grada, mijenjajući poslove i žene. Prema romanu je snimljen film Barfly, za koji je Bukowski napisao scenarij i koji ga je napokon učinio popularnim.

Bukowski je umro u sedamdesetčetvrtoj godini ubrzo nakon što je završio svoj posljednji roman Pulp, koji je posthumno objavljen iste godine.

Ukupno je objavio više od 60 knjiga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.