Ne možemo puno napraviti na popravljanju stvari koje su izvan nas samih. Stihija jednostavno nosi sve pred sobom. Na nama je da poboljšavamo sebe, da se sprječavamo da ne doprinosimo kaosu oko sebe, da stječemo identitet i integritet, a mislim da je to i smisao ljudskog postojanja. Svi pokušaji poboljšanja svijeta su zapravo retrogradni procesi – svaki takav pokušaj završi time da svijet postane još...

Žanrovska neodredivost mojih knjiga predstavlja problem teoretičarima i kritičarima jer ne znaju kako bi klasificirali moje tekstove – je li to roman, esej, poezija u prozi ili nešto četvrto. Čitatelji s tim nemaju problema, štoviše, iskustvo mi je pokazalo da takvu žanrovsku neodredivost vole. Vjerojatno zbog toga što naš um funkcionira na takav način, a ne čisto i definirano. Svi nosimo puno...

I Poljska dijeli neke probleme s većinom zapadnih tržišta, na primjer male knjižare sve teže opstaju, ali s obzirom da u Poljskoj ima 2520 knjižara (prije deset godina ih je bilo 3500) još uvijek svako manje mjesto ima makar jednu aktivnu (i k tome, izdavaštvo i knjižarstvo su odvojeni što znači da nemaju nakladničkih knjižara). K tome i okrupnjavanje izdavača je dobro poznato, ali se ono ne svodi tek...

Eto, ja sam rođen u selu u kojem nije bilo ni crkve, ni trgovine, ni gostione, samo šuma, svuda šuma, teška zabit u koju medvjed nosi poštu, ali mi je u betonskim blokovima sasvim dobro. Što se tiše samog tog naziva "Eskimi", mogu još reći da su to i ljudi kojih nema u ligi prvaka, nema ih ni na Euroviziji, nema ih na smotri folklora, nema ih u Saboru, nema ih nigdje… Zapravo, oni su tu na našem planetu,...

Tradicija bi trebala biti živ i dinamičan dijalog između »onog što je naše« i »tuđega«, ali kod istočnoeuropskih naroda taj proces ne teče tako zbog toga što mi tuđe prisvajamo i nazivamo svojim, a bojimo se onoga što ne možemo prisvojiti – to je poznati strah od gubitka identiteta u široj europskoj zajednici. Mi ne poznajemo kulturna prožimanja, već samo slijed histeričnih prisvajanja. S tim...

Gledajući Mediteran izbliza, bolje reći iz njega samog, osjećaj gubitka temeljnih vrijednosti izgleda tragično i rezultira raseljavanjima i kolektivnim egzodusima, kao da to više nije svijet koji je u stanju svojom čarolijom zadržati iole ambicioznijeg čovjeka. To je svijet kojem je vlasnik preko noći postao netko drugi i nepodnošljiv je osjećaj nemoći kreiranja vlastitog svijeta.