Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Matko Vladanović ×

Kritika • 02.02.2012.

Tonči Petrasov Marović : Sram i strah

Motivi, jezik i tematske preokupacije - sve ono što je Marović sustavno izgrađivao u svojim pjesmama - bit će prisutno i ovdje, premda rastrzano i izglobljeno - poput samog vremena o kojemu i unutar kojega piše. Sram i strah je nastajao "na refule", u oazama mira nakon dugih perioda bolovanja. To grčevito, žurno, pisanje - ta potreba da se zabilježi vrijeme, dok vremena još ima, vidljiva je u strukturi...
Kritika • 09.01.2012.

Ludwig Bauer : Karusel

Godinu dana nakon "Zavičaja", Bauer piše "Karusel", roman koji esencijalno progovara o istim stvarima ali to čini na daleko bolji i čitljiviji način. "Zavičaj" je bio kontaminiran didaktikom. Svojevrsnom potrebom za profesorskim dociranjem koja je romanu neprestano bacala klipove pod noge. "Karusel" je lišen takvih preokupacija zbog čega od početka do kraja, na dvije stotine gusto ispisanih stranica...
Kritika • 13.12.2011.

Tamara Crnko : Blokiraj ovo!

Roman, kakav god bio i tko god ga napisao, u ovoj maloj kulturi uvijek ostavlja traga. Nema ih baš puno pa se primjete. Prvenstveno zbog toga što pružaju priliku za lamentaciju o hrvatskoj književnosti koja nastaje ispod svjetala reflektorâ uperenih na ona dva ili tri sveprisutna imena. Tamara Crnko dolazi s ruba i o rubu pripovijeda. O rubu s kojim se do sad, barem u novijoj hrvatskoj književnosti, nismo...
Kritika • 28.11.2011.

Ivica Ðikić : Sanjao sam slonove

Roman funkcionira na dvije osnove razine. Jedna od njih razina je romana s ključem, koja ne nudi puno više od novinarskog senzacionalizma, a druga je razina kriminalističkog romana. Razina kriminalističkog romana savršeno ilustrira problematiku heroja. Naime, roman se bavi spregom sitnog i krupnog kriminala, visoke politike, državnog odvjetništva, vojne vrhuške i policijskih činovnika. Korupcija,...
Kritika • 10.11.2011.

Milan Ilić : Potpuna akustika

Umjesto poznatog ritma bajkovite proze i predvidljive strukture bajkovitog narativa, Ilić nudi svakojaka zastranjenja, digresije i persiflaže pomoću kojih tvori začudan svijet čija se začudnost ponajviše manifestira u jeziku koji ga opisuje. Ilić je svjestan poetičkih mogućnosti jezika (što rijetko viđamo kod domaćih autora proze) i toliko je zabavljen njima da ih propušta konkretno iskoristiti....