Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Srđan Sandić ×

Razgovor • 24.04.2015.

Korana Serdarević : Mogućnost prijateljstva je možda najtoplija i najnesebičnija ljudska osobina

Vrijeme rane pokrije prihvatljivom verzijom istine, premaže ih nekim melemom zaborava i ostavi tamo, pod kožom. Ali kad god se po ožiljku zagrebe, rana je uvijek prisutna. I neka je. Bol je nužna.
Razgovor • 03.04.2015.

Suzana Matić : Riječ srce lebdi iznad mog srca kao oblak iznad ptice

Istina mi nekako uvijek izmiče i često sam svjesna da se na sva usta pišem, a potpuno neinformirana o sebi. No upravo zato jer mi izmiče – ja i nastavljam pisati.
Razgovor • 30.03.2015.

Suzana Marjanić : Performans je forma kojom možemo gerilski reagirati

Danas je očito da umjetnost performansa više ne subvertira ideju o umjetnosti kao prodajnom, tržišnom, trajnom objektu jer je konceptualna umjetnost dobila visokopozicioniranu tržišnu vrijednost.
Razgovor • 17.03.2015.

Jasna Horvat : Ovisni smo o raznovrsnosti i pravilnim izmjenama rutina i rituala

Nikada nisam imala dojam da sam u potrazi za tekstom. Prije bih rekla da sam neprestance u strahu kako će mi promaknuti ono važno ili čak presudno – nešto zbog čega sam tu, ali što zbog lijenosti duha neću zamijetiti.
Razgovor • 23.01.2015.

Igor Rajki : Razumjeti osjećaj u kojem nije nužno osjetiti razumijevanje

Pisanje čeka oporaviti čitatelja od zadrtosti želja. Najnježniji mučitelj u kojeg se nikad ne zaljubljujemo, jer zbog njega i znamo praviti razlike, ali ga uvijek volimo, jer isto zbog njega kadri smo za cjelovitost. Obnoviti stvaralačko u čitatelju je davanje prilike i oduzimanje sebičnosti. Talentirati ga za samog sebe ili ga odbiti od sebe ako želi biti netko drugi, ali mu dati puni smještaj u...
Razgovor • 23.11.2014.

Aida Bagić : Briga o drugim bićima najbolji je lijek za melankoliju

Jedan od provodnih motiva u ovoj, kao i u prethodnoj zbirci, jest odustajanje od želje za mijenjanjem svijeta. Melankolija je onda osjećaj koji se neminovno javlja u nama koji jesmo sudjelovali u nekim oblicima kolektivnih nastojanja za promjenom, pa bilo to i na nekim mikro razinama. Istodobno, nemoguće je od te želje za promjenom odustati, tako da je riječ o jednoj trajnoj ambivalenciji, unutarnjoj napetosti.
Razgovor • 20.10.2014.

László Krasznahorkai : Jezik je uvijek čist od morala. On je čista forma

Stvari se dešavaju oko mene, a u jednom događaju kao da neočekivano osjetim kakav jako fini miris što me zapuhne… Poguban trenutak. U potpunosti me zaslijepi. Nemam pojma odakle taj miris dolazi. I miriše li uopće… Nisam li pogriješio…