Pa premda je ove svoje memoarske zapise, literarizirana sjećanja na nekoliko, bez daljnjega, zacijelo najburnijih godina svoga života, Hertha Pauli pisala trideset godina nakon što je svjedočila tragičnome padu, okupaciji evropskih država bestijalnim, krvavim mlinom fašizma, napisala ih je bez trunke samosažaljenja i jada, ožalošćene nemoći i tuge kakva neminovno proizlazi iz perspektive gubitka i...

Mallarmé je pjesnik koji zaziva duhove pojedinaca dovoljno odvažnih da mu se približe i da ustraju, no ne čitajući ga riječ po riječ, slog po slog, osjećajući pri tome kako im izmiče tlo pod nogama, već spremnih da se prepuste tom putovanju u nepoznato kao jednom vihoru duha koji je kadar baciti čovjeka na tlo, na tvrdoću kamena, no jednako ga tako može, istovremeno, zakovitlati visoko, u beskonačnoj...

Upravo autorova sposobnost da se prodornošću mišljenja probije ondje gdje se, lišena društvenih, političkih, ideoloških oznaka zrcali ogoljena apsurdnost praznine ljudskoga iskustva, u konačnici, na jednoj dubljoj razini, lišava ovo djelo vezanosti uz vremenski okvir njegova nastanka, stavljajući ga, njegovom spoznajnom, filozofskom težinom, nedvojbenošću koja je potkrijepljena konkretnim životnim...

Goloća kao vrst književne opredijeljenosti, odbijanje da se čitatelja zavodi književnim slikama, visprenošću, znanjem, također je jedna vrst stilske opredijeljenosti koja vodi sučeljenju s onime od čega nema uzmaka, gdje je čovjek sam, sa svojom trenutnom istinom, i sa svojim vječitim traganjem za cjelovitom, cjelokupnom istinom o sebi i svome životu.

Kako se, postepeno, prolaskom kroz ovaj roman mozaička struktura slike o teškoćama i tragedijama vremena tijekom i pri koncu, i dakako nakon Drugog svjetskog rata, bude jasnije izgrađivala, tako će čitatelj nužno prepoznavati ideološke obrasce, logiku i mehanizme njihovih zakona unutar vlastita životna iskustva, kao i unutar širih, a već proživljenih ili trenutno proživljavanih, povijesnih iskustava.