Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Nada Topić ×

Vijest • 18.10.2022.

Finalisti/ce Nagrade Fran Galović 2022.

Od 64 pristigle knjige na natječaj za Nagradu Fran Galović za najbolje objavljeno književno djelo hrvatskih autora na temu zavičaja i/ili identiteta, prosudbeno povjerenstvo u sastavu Mario Kolar (predsjednik), Julijana Matanović i Zlatko Krilić, u finale je odabralo 10 knjiga. Dobitnik će biti proglašen na završnoj svečanosti ovogodišnje 29. Galovićeve jeseni.
Najava • 20.06.2022.

Rumunjski i hrvatski pjesnici u Zagrebu

Pjesničko čitanje i predstavljanje pjesničko-prevoditeljske radionice hrvatskih i rumunjskih pjesnika u organizaciji Hrvatskog društva pisaca (HDP) i partnera FILIT iz Rumunjske, održat će se 20. lipnja u društvenom klubu Botaničar u Zagrebu. Sudjeluju: Sanja Baković, Miroslav Kirin, Nada Topić, te rumunjski pjesnici Claudiu Komartin, Ștefan Manasia i Olga Stefan.
PODCAST • 02.07.2021.

PODCAST: Nada Topić – Morpho amathonte

Nada Topić pročitat će vam ulomak iz kratkog poetskog romana 'Morpho amathonte'. Radnja romana započinje u malenom pariškom lokalu koji vode Jean i njegova majka Yordana, čiji je dom otvoren ljudima koji tu pronalaze privremeno utočište. Svakodnevni posjetitelj lokala je i njihov susjed Simon, starac čiji um polako nagriza demencija...
Kritika • 05.03.2021.

Nada Topić : Morpho amathonte

'Morpho amathonte' malen je roman pun svjetlosti i topline, njegov svijet plemenito je izmaštan poput ploda dječjeg duha u najboljem smislu riječi, i doista, pravo je osvježenje naići na knjigu izvan sfere literature za djecu koja daruje toliko pozitivnosti, a da nijednog trena ne zazvuči namješteno, kamoli lažno, koja, upravo suprotno, posjeduje neupitan umjetnički dignitet.
Razgovor • 05.02.2021.

Nada Topić : Umjetnik je umjetnik po tome što vidi stvari na drugačiji način

Pisati za mene znači ići u nepoznato u jezičnom smislu, istraživati i pomicati granice jezika, nešto što mi se čini da mnogi zaboravljaju pa tako često čitamo prozne knjige u kojima je jezik sporedan, predvidljiv i monoton, kao da ih je sve napisao isti autor. Prevladava hiperrealizam nauštrb svega drugog što književnost nudi, snovitosti, bajkovitosti, mita…