Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

pisac MarijoGlavaš ×

Esej • 05.01.2014.

Živi čitaju mrtve

Gdje su hrvatski pisci? Gdje su im grobovi i tko im ostavlja ruž(e) na nadgrobnoj ploči? Čini mi se da mrtvi hrvatski pisci umru svake godine iznova po još jedan put, tamo negdje u lipnju, kad nova generacija učenika napusti školske klupe - umru tada ponovno jer jedino mjesto gdje su živjeli i spominjali se bili su udžbenici i lektira učenika - djece koju izlaskom iz škole više nitko neće podsjećati na...
Esej • 27.12.2013.

Kako umjesto knjige pokloniti čitanje

Jednako kao što u posljednje vrijeme sve češće doživljavam da me na benzinskoj postaji, prilikom plaćanja računa za naliveno gorivo, zaposlenik na blagajni pita "da li sam možda zainteresiran za kupnju čokolade koja je na akciji", tako sam trebao i ja prići svojim prijateljima s kojima se družim u svom domu i kad su već tu, zajedno sa mnom u istoj prostoriji u kojoj je i moja kućna knjižnica,...
Najava • 20.12.2013.

Predstavljanje zbirke pjesama Ante Raosa 'Predgrađe vječnosti'

Splitska Gradska knjižnica Marka Marulića ugostit će u petak, 20. prosinca pjesnika Antu Raosa s novom zbirkom poezije „Predgrađe vječnosti“. Predbožićnu porciju ljubavi, autor će poslužiti kroz stihove, uz moderaciju Marija Glavaša, vođenje programa Željka Maretića i glazbena intermezza...
Razgovor • 08.11.2013.

Marko Tomaš : Poezija je iskupljenje

Ne vjerujem u čovječanstvo, ali vjerujem u pojedinca. Čovječanstvo oduvijek ide k vragu. Fora je u tome što tamo i treba završiti. Svijet je postao pustinja, ovaj ljudski, a u toj pustinji mi tragamo za ljubavlju, za apsolutom, za bilo kakvim ispunjenjem. Potraga nije završena. Svaka je ljubav tužna. Tuga se prepliće sa sretnim trenucima, uvijek. Život je takav. Inače, ista je to potraga, neodvojiva....
Kritika • 11.10.2013.

Marko Tomaš : Bulevar Narodne Revolucije

Rijeke, planine, pustinje ono su što spaja različite svjetove, dvije obale, dvije pokrajine, dva rubna života, ono su što pruža ruke različitostima i ujedinjuje ih. Jednak princip, čini se, primjenjuje čovjek... oformi tako tijekom vremena nove i blistave šetnice, promenade i bulevare kao mjesta koja su centar života, a onda već u sljedećoj ili generaciji koja dođe poslije nje u tu gradsku, bulevarsku...
Razgovor • 09.01.2013.

Florin Lãzãrescu : O pisanju, smijanju i življenju

Što se tiče književnosti – bar kad govorimo o prozi – najvažnije pitanje i dalje vrijedi, bez obzira na vrijeme: jesi li sposoban ispričati predivnu, uvjerljivu, autentičnu priču za čitatelja? Mnogo je jako dobrih rumunjskih priča napisano u komunizmu, kao što se danas piše mnogo sranja. Poprilično vrijedi i obrnuto. Dokle god se ne pretvaraš da govoriš istinu, već pripovijedaš ljepotu života,...
Razgovor • 27.12.2012.

Maja Klarić : Putujem da bih iznova shvatila kako nemam pojma o životu

U poeziji ima itekako dovoljno mjesta za aktivizam, ali s njim treba oprezno, valja paziti da ne bi pjesme postale propagandni pamfleti, što se nerijetko znalo događati. Upravo to su zamjerali Sartreu i njegovim sljedbenicima, da to što pišu više nije ni književnost te da je etika posve izgurala estetiku. U četiri godine postojanja festivala Art Attack zaprimili smo svakakvih pjesama, ali smo isto tako svake...
Razgovor • 20.07.2012.

Zoran Ferić : Ne zabrinjava me budućnost knjige

Ne znam postoji li ono što nazivate književnim lobijima. No, svakako postoje neke preferencije, netko nekoga voli, a nekoga mrzi ili voli manje, a žiriji nagrada sastavljeni su od ljudi koji reagiraju ljudski. No, iz priča o kojima govorite stiče se dojam da su sve nagrade i svi natječaji namješteni, da nema ništa pošteno i da je sve dirigirano iz određenih centara. To naprosto nije tako. Moje je...