Sagledavana, problematizirana te komparirana s njezinim dosadašnjim knjigama ("Zašto sam vam lagala"; "Bilješka o piscu";  "Kao da smo otac i kći") različitih tekstualnih pozicija, ova se zbirka  doima kao most koji taj problem omeđivanja tipološkim ladicama dovodi u kategoriju prijestupa. Prijestupa od recentne kanonske matrice - pisanju o emociji bez iskrenosti, pisanju o zbilji s pogledom na njezine...

U prvijencu Ivana Dimskog, koji bi se uz dosta rezerve mogao smjestiti u žanr "muškoga ljubića"s kakvim smo imali iskustva posljednjih godina, do izražaja itekako dolazi autorov svjetonazor, pa tako njegov glavni lik nije nikakav mačo-tip i predstavnik galebskog mentaliteta, nego čovjek koji zavodi blagošću, prilagođavanjem partnericama i idejom čistoće ljubavi koja posve eksplicitno dolazi do izražaja u...

U "češkom humoru", utemeljenom na autoironiji, nepoštivanju autoriteta i na sposobnosti sramoćenja samog sebe (kako je to definirao Jiri Hrabal) uvijek je bilo dosta rezervi, i za razvijanje i za različitost. Roman Jiri Kratochvila „Besmrtna priča - Iliti život Sonje Trocke Sammlerove, odnosno roman karneval" iz 1997. godine odgovara „češkom humoru" po svim trima Hrabalovim točkama... u...

Motivski okvir ove knjige prilično je konzistentan: veza, raskid, blizina i jaz; žal, ponos, finalnost, trajnost... a sve se te kategorije mogu svesti na onu dimenziju života o kojoj je davno već, s kompetencijom filozofa života, pisao Michel de Montaigne i koju je situirao u prostor "nedosljednosti ljudskih radnji". Lutajući motiv knjige koji se poput kakvog oduhovljenog picara provlači prostorima blizine i...

"Put oslobođenja" pokazao se vizionarskim tekstom. Originalni „antisuburbijski roman" i danas je suvremen gotovo koliko je bio i 1961. Dapače, suburbijski model života postao je zlatnim rezom zapadnog potrošačkog društva. Uz manje modifikacije on se proširio čitavim globusom, pa danas američki suburbijski san o srednjestaleškom Disneylandu sanjaju i u Ciudad de Mexicu, i u Stuttgartu, i u...

Teme o kojima piše nisu teme s naslovnih stranica novina, bogami ni iz crne kronike, u njezinim romanima nema velikih i šokantnih priča koje su se iz stvarnosti prelile u literaturu, baš kao ni dovoljno sličnosti ili oslanjanja na recentni kontekst, pa se njezinu prozu teško može jednačiti po sličnosti, određivati je pripadnošću nekakvoj struji, modelu ili generaciji. Riječju, proza Sanje Lovrenčić...