Centar je u svijesti pripovjedača, u subjektivnom doživljaju i ocrtavanju individualne egzistencije 'per se', gdje se psihologija junaka vodi često i do neke od najkrajnjijih točaka, ili njihove slutnje, a to je često točka ludila. Jer Walserov šetač nije samo promatrač – on i vidi, a paradoksalno, u onome što i kako vidi snažno se zrcali on sam.

Kritičar klasne podjele koji kapitalizam promatra kao civilizacijsku dekadenciju, osobito kritičar krajnjeg konzumerizma kao njegove infantilne manifestacije, Pier Paolo Pasolini filmom te romanom 'Teorem' (1968.) redigira postojeću socijalnu hijerarhiju, primarno se koncentrirajući na sociopsihološku i filozofsku analizu buržoaske nuklearne obitelji.

U inat naslovu Šimpraginu novu knjigu čitala sam ponajprije kao studiju prostora, vremena i mentaliteta; kao mapiranje suvremenog Zagreba s ikoničkim četvrtima poput Trešnjevke, podcijenjenog Borongaja ili s romantiziranom periferijom kao stara Pešča dok je gradsko središte tu narativno sasvim marginalizirano. Kao razlaganje purgerskog i kvartovskog mentalnog sklopa, ali i svih prigradskih, (polu)ruralnih...

Smjelost kritiziranja fenomena kojima neposredno svjedočimo pozitivna je strana romana i nju valja pohvaliti. No, prvorazredna angažirana književnost ipak je, kao sretni spoj angažmana, sadržajnog plana i estetske izvrsnosti, više od toga. U slučaju ‘Vuka na snijegu’ prvenstveno je angažman temelj za pozivnicu na čitanje nove proze Davora Špišića.

'Pačinko' progovara o temama omiljenim u postmodernizmu. Široka problematika Drugih prvenstveno se odnosi na korejske imigrante – a onda i na imigrante općenito – ali se u tome ne iscrpljuje. Pripovijedajući o prošlosti i sadašnjosti jedne imigrantske obitelji, 'Pačinko' govori o vrlo suvremenim temama identiteta, Drugih i položaja žene.