Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 03.11.2005.

Slavenka Drakulić : Moja je glavna ambicija samo preživljavljavanje

Meni se dogodilo da je moj prvi naslov, knjiga novinskih tekstova "Smrtni grijesi feminizma", bila prva feministička knjiga kod nas, a vjerojatno i u cijeloj istočnoj Europi, što me je na neki način obilježilo i kao autoricu literature. Moji kasniji romani gledali su se kroz tu feminističku prizmu. Pritom nitko nije pokušao napraviti distinkciju između moje novinarske angažiranosti i literarnog...
Razgovor • 30.10.2005.

Jurica Pavičić : U hrvatskoj prozi kao da nitko nema mamu i tatu

Hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan beživotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne može pisati o konkretnom ljudskom životu. Taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski život. Pritom ne mislim da je rješenje totalni povratak na dijalekt i sleng, nego da standardni jezik naprosto treba što više unakaziti, zaprljati dijalektom i slengom da bi mu...
Razgovor • 21.10.2005.

Ante Tomić: Volio bih biti Barbara Cartland

Ako netko piše, dapače i objavljuje, a govori da mu nije stalo do publike, to, oprostite, nije književnost, nego duševni poremećaj. Da se ne čitam, ja bih odustao i počeo raditi nešto korisnije. Kad sam objavio prvu knjigu, koju tada nije pročitalo više od stotinjak ljudi, ja sam, unatoč sjajnim kritikama, bio vrlo blizu da odustanem, jer ne vidim osobit smisao u pisanju za šačicu kritičara i desetak...
Razgovor • 06.10.2005.

Krešimir Pintarić : Napisao sam roman o ljubavi, a ne ljubavni roman

"Ljubav je sve" roman je o ljubavi, a ne ljubavni roman. U njemu nema ničega od onog što ljubavni romani obično sadrže: kemijsko-hormonske oluje zaljubljivanja, turbulentne prevare i izdaje, depresivne ili histerične prekide, strastvene osvete. Promatrano s tematsko-kompozicijske strane, mogu prije tvrditi da je ovo anti-ljubavni roman: odsustvo svih tih burnih događanja za posljedicu ima izostanak jakog...
Razgovor • 01.10.2005.

Miljenko Jergović : Nemam potrebu biti nacionalni bard

“Gloria in excelsis” na razne je načine nastajala još od vremena kad sam prvi put pročitao neke vaćne franjevačke ljetopise, kad mi se počela vrtjeti ideja o nekom takvom romanu. Ne mogu reći koji mi je dio bilo najteće napisati, iz jednostavnog razloga što su tri glasa koja se pojavljuju u knjizi morala biti ispisana na tri različita načina, a da svejedno čine jednu priču. No, predugo sam...
Razgovor • 04.09.2005.

Boris Dežulović : Od zore do sumraka u dva-tri daha

Nedostaje mi prije svega reportaža, potpuno zapostavljena kraljica novinarstva, samo što se meni ne radi na način na koji se to danas radi: da ideš u Šestanovac, gdje neka žena tvrdi da je rodila dijete vanzemaljca, da šofer firme vozi tebe i fotografa i vrati vas do pet popodne, jer kompaniji treba auto, i da sve nekako napišeš do sedam i po, da stigne za sutrašnji broj. U vrijeme Joška Kulušića,...
Razgovor • 23.08.2005.

Georgi Gospodinov : Zapadu je Orijent neprevodiv

Devedesete godine su nas oslobodile i to je najvažnije desetljeće i za književnost i za moju generaciju. Početkom devedesetih poezija je bila dominantna jer ona može brzo reagirati na ono što se događa, a i inače je u bugarskoj književnosti poezija najjači žanr. Nešto kasnije se javlja želja da se napiše suvremeni roman kojim bi se opisalo što smo sve preživjeli. Mislim da se takav roman još nije...
Razgovor • 10.07.2005.

Roman Simić: Takvi smo kako volimo

Različiti ritmovi, od priče do priče, ali i unutar pojedinačne priče, naprosto pokušavaju odgovoriti raznovrsnim ritmovima koje živimo, tu književnost pokušava »oponašati život«. Sve što jesmo neprestano se mijenja, i to strahovito, unutar dana, sata, minuta, a opet nikome ne pada na pamet tražiti uravnilovku na tom dijelu igrališta. Ako osluhnete dovoljno pažljivo (a pisac bi to trebao), te...