Knjižničaru je najdraže kada korisniku, koji nije siguran što želi, nešto preporuči za čitanje, a on se vrati zadovoljan i traži još. Često donesem i vlastitu knjigu od kuće ako je ista u knjižnici posuđena. Osim toga, u toj komunikaciji dosta naučimo o potrebama i željama naših korisnika, nerijetko i mi pročitamo nešto na njihovu preporuku i poslušamo savjet za poboljšanje rada.

Sav je kontinuitet oko nas organiziran kao ponavljanje. Velike se priče ponavljaju u beskonačnost. Na to pristajemo bez borbe. I ne treba se boriti. Neminovnosti velikih narativa su svima iste. Život i dani imaju početak i kraj. Bez spavanje se ne može. Srce će se zaljubljivati. Pisanje je vrsta pregovora s neminovnošću velikih priča ali i borba s opasnošću da nam se i male priče učine nepromjenjivim i...

Glavna je ideja bila staviti povijest, odnosno historiografiju, i povijesnu knjigu u žižu interesa javnosti. Omogućiti brojnim studentima u Zagrebu i Hrvatskoj općenito, ali i običnim ljudima koji vole povijest da se upoznaju s piscima povijesti i njihovim djelima, da čuju što o nekim pitanjima suvremene hrvatske povijesti i historiografije govore hrvatski povjesničari, ali i to da mogu kupiti povijesne...

Svaki pisac mora podjednako osluškivati svoje suvremenike kao i, recimo, Marka Marulića, koji je davno prije bio glas generacije. Generacijski trenutak se osjeti u bilo kojem tekstu kojeg netko danas napiše. Sve napisano nastaje u određenom kontekstu, samo je pitanje hoće li tekst kao takav imati jednaku snagu kad se njegov kontekst promijeni, za sat-dva ili sto godina. To je možda granica dobre i loše...

Temeljna nakane moje knjige je u tome da napravi sve suprotno onome što se od službene historiografije očekuje. To konkretno znači da je, umjesto održavanju državotvornih mitova, posvećena njihovoj temeljitoj i argumentiranoj dekonstrukciji. Pri tome ne računa na popust kod čitatelja, niti na izostanak ozbiljne rasprave.