Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kolumna • Piše: Jurica Pavičić • 17.11.2007.

Mamićev oglas

Premda to nije lako, pokušat ću vam opisati tu situaciju. Kao svakog jutra, sjedio sam i uz kavu prelistavao dnevne novine. Prva s bunta bila je Slobodna Dalmacija, otvorio sam je i listao sve dok nisam došao do osme stranice. Kad sam vidio što se tamo koči, mislio sam dobrih minutu ili dvije da sam naprosto poludio.      

Naravno - vi ste pametni ljudi, čitate novine i znate što sam tamo ugledao. Na stranici splitskog dnevnika kočio se tog jutra jedan veliki, modri oglas. Bio je to oglas kojim NK Dinamo, Zdravko Mamić, te eksperti za hrvatske društvene prilike Georg Koch, Etto i Didy Guela daju podršku kampanji Hrvatske demokratske zajednice.      

Premda vam se načas čini da je u vezi s Mamićevom političkom piruetom sve potpuno jasno, molio bih vas da načas zastanete i na miru sagledate sav apsurd onog što sam tog jutra ugledao. Uprava i nogometni prvotimci vodećeg domaćeg nogometnog kluba dali su političku podršku političkom kandidatu.      

Oni su dali podršku kandidatu koji je tijekom ove godine njihovim glavnim rivalima izvojevao milijunsku pomoć sponzorskih "dobrovoljaca". Taj kandidat, Ivo Sanader, rodom je iz grada u kojem živim i čije novine čitam. U tom istom kraju - odakle smo Sanader i ja - Mamićev Dinamo ima "reputaciju" najgore nemeze. I u tom gradu, u lokalnim novinama i baš u tom trenutku, klub o kojem lokalni živalj misli otprilike ono što i o Adžiću i Kadijeviću, proglašava kako je svim srcem uz Ivu Sanadera.        

Sve se to, uzgred recimo, događa u trenutku kad Dinamo pred splitskim klubom na tablici vodi sa 25 bodova prednosti. Mislim da me onda sasvim shvaćate kad kažem da sam mislio da sam skrenuo umom. Tog jutra sjedio sam nad Slobodnom Dalmacijom i dobre dvije minute tražio gdje je kvaka, je li ovo neka antireklama, hoću li naći u uglu mali logo SDP-a ili grafički dokaz da je riječ o satiričkoj sabotaži. Ali, nažalost nije: predizborni varijete dobio je svoj stvarni, prijesni, apsurdni "punchline".      

Zdravko Mamić i njegova internacionalna družina loptača pomrsili su tog dana poprilično račune Ivi Sanaderu - jer, ne postoji niti jedan kandidat u 10. jedinici kojem bi na ruku išlo da ga se poveže s klubom za koji je preblago reći da je kod nas južno nepopularan, a osobno mislim da je Sanader jedini čovjek koji bi takvo što dolje preživio. Ali, Mamić i njegovi gastarbajteri nisu samo grdno zafrkli onog koga "podržavaju", oni su uspjeli tog dana spektakularno pljunuti i u ruku koja ih hrani.      

Genijalni nogometni impresario, naime, svoj je moćni sportski kolektiv sagradio zahvaljujući darežljivosti SDP-ova gradonačelnika Bandića koji je vođen svojim populističkim nervom lopatama bacao novce u Dinamo u vrijeme kad za to nisu postojali nikakvi sportski razlozi. Bandić je to ponajprije činio preko sive polukomunalne korporacije Zagreb Holding čiji logo - automobilsku tablicu s natpisom ZG U SRCU - Sanaderovi "glasači" i danas nose na dresu. Isto to grafičko rješenje Mamić i njegovi pi-arovi iskoristili su i u ulagivačkom oglasu HDZ-u.      

Pametni su već shvatili: zagrebački SDP i njihov parapartijski holding dali su novac kojim je Mamić platio oglas podrške HDZ-u. Da pljuska bude ljuća i bolnija, Mamić je pri tome upotrijebio čak i logo onoga koga je povukao za nos. Pravo im budi: kad su zasipali novcem takve tipove, dobili su što su zaslužili.      

Dinamovim oglasom Sanaderu parlamentarna je kampanja 2007. dobila svoj finalni, apsurdni "touch". A ne možemo reći da nismo bili upozoreni, jer je sve prema tome vodilo. Opću povijest beščašća počeo je prvi vinkovački reper Shorty koji je od rimovanog apologeta derivata konoplje postao HDZ-ov kućni pjevač u licemjernoj kampanji protiv droge. Naredni akter u ovoj galeriji "principijelnih" bio je Miroslav Škoro. Slavonski pjevač - uzgred, ratna pobegulja i bivši tajkun, suvlasnik Croatia Recordsa - svoju je divovsku popularnost sagradio pjevajući kunktatorske pjesmice u kojima kolebljivo i kroz pučkoškolske prispodobe "da se vlast ne sjeti" aludira na hapšenja generala i progon Gotovine.      

Nakon što je pet godina brstio autorske tantijeme pjevajući o "najboljima od nas" koji "noću vodu piju", Škoro se hladno prešaltao na listu onih zbog kojih je njegovom lirskom liku "mjesec bijeli" lice mio, sve dok istu rasvjetnu ulogu nisu preuzeli scheveningenske neonske žarulje. Kad se uporedi s takvim biološkim otopinama, Mamić se i ne čini najgorim na svijetu: on je samo naučio lekciju svog bivšeg kuma i ulizivačku gestu pretvorio u karneval. Onog časa kad je Ćiro javno kazao da Nevenki Tuđman pere auto, nikad ga više nitko nije prozvao kao političkog ulizicu, jer je to postalo notorno bespredmetnim. Naučivši lekciju od bivšeg kumpanja, Mamić je karnevalizirao svoj udvornički čin i time nam na duge staze začepio usta.      

Odmah nakon što se u vodećim dnevnicima pojavio modri Mamićev oglas, glasnogovornik HDZ-a Maček objavio je da HDZ s tim nema ništa, a vjerujem da ovaj put za promjenu on sirotan čak ni ne laže. Jer, Mamićev oglas pravo za pravo HDZ-u ne treba, on treba Mamiću. Za njega, kao i za Shortyja, Škoru i desetine drugih, ove su obredne geste ulaznica za "ono poslije". Ovakvim bijednim udvorništvom sva ta gomila pjevača, sportaša i poduzetnika razne gramature čini isto ono što su činili naši sunarodnjaci kad su se 1990. tiskali u prvi red u crkvi.        

Hrvatima je opet proradio domobranski sindrom - ako ne možeš pobijediti, pridruži se pobjedniku. A naši su sugrađani, čini se, pobjednika namirisali onim istim životinjskim instinktom kojim zapadni Balkanci uvijek osjete njegov vonj. Nas uljuđene taj instinkt uvijek izda, mi tobože normalni svaki put fulamo, ali naš obični čovo, usidren kao gromobranom u svagdanje blato, oko tih stvari neće se zeznuti.      

U Sanaderu on je prepoznao našeg Putina, dugoročnu dobitnu kartu, čovjeka kojeg će se u ovoj zemlji još dugo pitati i o kom će dugo štošta ovisiti, od trasi cesta do koncesionara plaža i kojekakvih fotelja. Stoga je obred počeo, novom se papi ide pred koljena.    

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –