Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 01.06.2011.

Terry Eagleton : Zašto je Marx bio u pravu

Stoljećima se Zapad smijao trgovačkim vještinama Indijanaca koji su za šaku šarenih perlica i bocu vatrene vode davali sve što su posjedovali. Prelaskom historijskog kapitalizma u neoliberalni kapitalizam i pretvaranjem proizvođača i radnika u potrošače to se podsmijehivanje vratilo Zapadu u lice. Na pitanje želi li vječni život, zapadni potrošač odgovara - ne, ne sada, možda kada budem na samrti. Na pitanje želi li život sa socijalnim vrijednostima - odgovara da nikako ne želi dodatne poreze na robu široke potrošnje. Na pitanje želi li osigurati budućnost za svoju djecu - izbjegava odgovor.

Ono što zapadni potrošač želi nije više život u vjeri, život s vrijednostima zajednice, solidarnosti ili kulture, niti život koji zbog ekologije sputava njegove navike i njegovu potrošnju. Ono što zapadni potrošač želi su - šarene perlice!

Među proizvođačima, radničkom klasom historijskog kapitalizma, vladala je disciplina i solidarnost. Tvornički rad na traci je iziskivao disciplinu, a zajednički život i zajednički interes stvarao je osjećaj solidarnosti. Kod potrošača stvar je obrnuta. Potiče se nedisciplina, hirovitost i kompulzivna potrošnja, peglanje kartice i dizanje nenamjenskih kredita, a umjesto solidarnosti razvija se zavist i međusobna potrošačka kompetitivnost (kako je to iznio Zygmunt Bauman).

Sve te promjene koje su se na Zapadu dogodile u drugoj polovici XX stoljeća, posebice zadnjih trideset godina, promjene koje su proizvođače pretvorile u potrošače, promjene između ravnoteže kapitala i radnika, između ravnoteže moći i politike - i dalje se, tvrdi Terry Eagleton, najbolje objašnjavaju Marxom. "Marksizam je kritika kapitalizma - najdublja, najobuhvatnija kritika takve vrste koja je ikad postojala." Iz toga proizlazi rudimentarna logika: sve dok je kapitalizam i dalje prisutan, tu je također i marksizam.

Na promociji knjige "Zašto je Marx bio u pravu", svoje već osme knjige prevedene na hrvatski (ovoga puta gotovo paralelno objavljene s izvornim izdanjem), netko je Terrya Eagletona pitao kako primjeniti marksizam na suvremeni svijet Googla i Facebooka. "Što su Google i Facebook?" zafrkantski je protupitanjem odgovorio Eagleton. Dvoranom se prolomio smijeh, predstavljanje je završilo na svojoj najduhovitijoj točci, no pitanje je ostalo visiti u zraku.

I u knjizi to pitanje nekako "visi". Eagleton kaže da se kapitalizam posljednjih desetljeća radikalizirao. Umjesto da postane dobroćudniji, postao je okrutniji, grabežljiviji, razlike su se povećale, a i radnička klasa se brojčano povećala. Međutim kada čitatelj očekuje marksističko rastavljanje tog XXI stoljetnog, Google&Facebook kapitalizma, Eagleton se vraća u XX stoljeće, pomalo ispušta iz vida suvremenost, gubi inicijativu, prelazi u defenzivu, i koncentrira se na XX stoljetnu raspravu i na uobičajene poststaljinističke kritike marksizma. Pritom, nedostatak vizije sadašnjosti kao da pokušava nadoknaditi povremeno iritantnim humorom u stilu Bridget Jones, šarmantnim na zagrebačkom predavanju, ali potpuno izvan konteksta u mnogo formalnijoj knjizi.

Prevoditelj Tonči Valentić izvrsno je primjetio da je "Zašto je Marx bio u pravu" zapravo nešto nalik čišćenju Apoksiomena. Marx je nakon nestanka 1989. ponovo izronjen, i Eagleton ga sada pokušava očistiti od školjaka i algi koje su se na njemu nahvatale. Stvar je, dakako, urgentna. Mi se moramo suprostaviti ovome što se događa (financijska kriza pritom je najmanje bitna, iz nje kapitalizam bi mogao izaći još i jači). Treba ulaštiti oruđe i oružje, treba ponuditi ideju moćniju od šarenih perlica. Na kraju i Eagletonu, koliko god da je zapeo u XX stoljeću, uspijeva Marxa (i Engelsa) transferirati u XXI stoljeće.

"Marksizam nije izašao iz optjecaja jer su bogati studenti s koledža Eton počeli govoriti radničkim slangom, prinčevi iz kraljevske kuće počeli povraćati po pločnicima ispred noćnih klubova" kaže on, a „činjenica da se europska aristokracija osjeća počašćenom u društvu Micka Jaggera nipošto nije dovela do besklasnog društva".

Slika radničke klase možda više ne predstavlja mišićavog muškarca s maljem u ruci, ali ona nije nestala: „globalni proletarijat je danas brojniji nego ikad" (David Harvey). Tipični proleter današnjice je žena iz Trećeg svijeta, koja u pravilu manje zarađuje od muškaraca fizičkih radnika. Drugi tipični proleter današnjice je konobarica i konobar iz Starbucksa ili McDonaldsa: "Radnička klasa uključuje sve one koji su prisiljeni prodavati svoju radnu snagu, koji lipšu pod njegovom represivnom disciplinom te imaju malu ili nikakvu kontrolu nad radnim uvjetima..." Izniman rast uslužnih djelatnosti, te prijelaz od industrijskog prema potrošačkom i postmodernom kapitalizmu, "nije promijenio fundamentalnu narav kapitalističkih vlasničkih odnosa".

Dakle, tu su još uvijek i proleteri, i kapitalisti, i nejednakosti. A gdje je to troje -  gdje netko nekog eksploatira -  tu je po Eagletonu i Marx. Ta se činjenica na svoj način prisnažuje i primjerom Georgea Bush jr., čije je jedno od najvećih postignuća - "to što je dokazao da je vulgarni marksizam bio u pravu".

Marksizam je bio i "prethodnica triju velikih političkih borbi modernog doba: otpora kolonijalizmu, emancipaciji žena i borbi protiv fašizma", ističe Eagleton. U njegovom  učenju postoje i elementi suvremene ekologije, premda je Marx napadao sentimentalistički i djetinjasti odnos prema prirodi. Na ovome mjestu Eagleton neočekivano dolazi i do "šarenih perlica". Mistifikaciju prirode i okoliša on danas vidi i u "fetišizmu robe": "Naše živote ponovo određuje neka tuđinska sila, mrtvi komadi materije prožeti tiranskim oblikom života"...

Dotaknuvši ovo i ono iz naše suvremenosti, manje ili više uvjerljivo prikazavši marksizam kao još uvijek naše najsvjetlije oružje, Eagleton je uspješno teleportirao Marxa u svijet, ako već ne Googla i Facebooka onda Starbucksa i tekstilnih postrojenja Bangladeša.

No mora se priznati, u jednome trenutku, negdje oko sredine knjige, bilo je i napeto: donji dio tijela Marxa već je bio teleportiran u XXI stoljeće, a poprsje, skupa s glavom i bradom, ozbiljno je zapelo u XX stoljeću.

 
Terry Eagleton: "Zašto je Marx bio u pravu"
Preveo Tonči Valentić

Naklada Ljevak, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –