Većina povjesničarki i povjesničara svoj bi književni prvijenac vjerojatno željela napisati posve ispočetka i sasvim drugačije već nekoliko trenutaka nakon što prvi put prelistaju primjerak tek otisnute knjige. Pet godina nakon izlaska slovenskoga izvornika ove knjige i sam sam tako razmišljao. Kad bi mi samo bila dana još jedna mogućnost! Naime, monografija koja je pred vama nastajala je u specifičnim okolnostima. Ona je rezultat doktorskoga istraživanja koje sam proveo kao mladi istraživač na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Kao i većina doktorandica i doktoranada, i sam sam prije desetak godina preširoko odredio svoj istraživački problem. Zbog toga sam samome sebi na početku svoga istraživačkog puta nametnuo veći posao od onoga što sam ga bio u stanju obaviti u danim okolnostima, uz vrlo ograničeno istraživačko iskustvo, pod vremenskim pritiskom roka u kojem je trebalo predati disertaciju.

Tek mi je znatno kasnije postalo jasno zašto većina slovenskih povjesničarki i povjesničara specijaliziranih za povijest dugoga 19. stoljeća nije posvetila osobito mnogo istraživačke pozornosti razdoblju od terezijansko-jozefinskih reformi do revolucionarne godine 1848. Uz to danas razumijem i zašto je to razdoblje slovenske povijesti u usporedbi s drugima ostalo medu slabije istraženima. Naime, radi se o relativno kratkom, no ipak vrlo dinamičnom razdoblju u kojem se današnji slovenski teritorij u okviru Habsburške Monarhije suočio s nizom iznimno složenih društvenih, kulturnih i političkih preobrazbi i prijelomnih trenutaka. Pri tome priroda raspoloživih povijesnih izvora iz tog razdoblja od istraživača traži veliku količinu specijalističkih znanja.

Zbog svega navedenoga knjiga koju držite u rukama nije potpuna. Unatoč tomu istovremeno smatram da u nastavku dostatno solidno argumentiram tri središnje, premda možda nedovoljno eksplicitno formulirane teze vezane uz nastanak modernog koncepta slovenske nacije i početaka slovenskoga nacionalnog pokreta. U knjizi kao prvo pokušavam pokazati da su slovenski nacionalni pokret i koncept moderne slovenske nacije, kronološki gledano, nastali u 19. stoljeću. Time se taj pokret ni po čemu ne razlikuje od drugih srednjoeuropskih nacionalnih pokreta i nacionalnih koncepata koji su se pojavili otprilike u isto doba.

Druga teza koju zagovaram jest ta da je na nastanak modernog koncepta slovenske nacije, uz djelovanje intelektualaca, a kasnije i nacionalnih aktivista, bar jednako toliko djelovao i slučajan i posredan utjecaj habsburških imperijalnih politika i državnih institucija. Naime, upravo je Habsburška Monarhija uvela državne škole i obrazovala stanovništvo, tako da se ono na određenoj točki moglo početi aktivno identificirati s idejom nacionalne zajednice koja nadilazi najbliže rodbinske veze i ograničene lokalne zajednice.

Naime, upravo je država ozakonila jednu od postojećih književnih varijanti kao standardni slovenski i istovremeno službeni državni jezik. Taj su jezik potom kao takav slovenski nacionalni aktivisti vrlo brzo mogli proglasiti slovenskim narodnim jezikom, kao što su sve govornike narječja tog standarda proglasili Slovencima, a time onda i pripadnicima slovenske nacije. Na kraju u knjizi nastojim obrazložiti i to da su slovenski nacionalni pokret i koncept slovenske nacije još od samoga početka zasnovani na et-nolingvističkim idejnim temeljima. Slično kao i brojni srednjoeuropski intelektualci i nacionalni aktivisti, i pripadnici slovenskog nacionalnog pokreta utemeljili su ideju moderne slovenske nacije na uvjerenju da bi svi govornici određenog jezika trebali biti i pripadnici odredene nacije. Iz toga proizlazi da prostor na kojem su naseljeni i na kojem žive govornici slovenskog jezika treba smatrati slovenskim nacionalnim teritorijem.

Jernej Kosi, iz predgovora knjige "Kako je nastala slovenska nacija"

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.