Ctrl – Alt – Del

Kad te jednog dana zaboravim
Kad ne budem imao pojma tko si
odakle si, gdje si i zašto si

Kad te zaboravim kao muža one kuvarice iz vrtića
Kao članove lanjske vlade, kao rujansku kišu
Kad te izbrišem iz pameti kao dvojku iz biologije
druga klupa lijevo, sedmi a, tisuću i neke

Kad te jednog dana zaboravim
Probudim se uz misao koja neće biti o tebi
Kad ne postavim stol za dvoje
i ne nacrtam te na kalendaru

Kad jednog dana zaboravim sve o tebi
Duljinu koraka, svjetlo u kosi
vihor trepavica, trag na obrazu
težinu, visinu, opseg i volumen

Kad te jednog dana potpuno zaboravim
Na ulici te ne prepozna
I ponovo se zaljubim

Edija Matića stoga ne zanimaju ni ljubavna lirika po sebi, niti ljubav po sebi. On se ne bavi statičkim fenomenima, nego procesima koji fenomene (zaljubljenosti, privlačnosti, posjedovanja, gubitka, sreće i tuge, sjete i melankolije…) proizvode i uspostavljaju (i za  druge). Njegov je lirski subjekt muškarac koji svoju ljubav kontinuirano troši, koji je živi kako drugi pjesnici žive svoje egzistencijalne, socijalne, refleksivne ili neke druge motive. Budući da je to tako, može se reći kako autora zanimaju slike, ali ne i njihovi okviri ili paspartui, pa čitatelj tako dobiva dojam da je i sam uveden i smješten u slike, u „zaljubljenost“ npr., u kojima se zato počinje (p)ogledati, uspoređivati, dijalogizirati, pitati je li i sam iz takvih slika ikada i izišao – i da u svemu tome čitalački uživa. Ovo je ona vrsta ljubavne lirike koja lako nađe sugovornika i/ili slušatelja koji će od subjekta „preuzeti pjesmu“ i s njom (po)dijeliti njenu osjećajnost.

(...) 

Polazišno i kompozicijski, knjiga se smješta između ljubavn(ičk)og dnevnika i memoara o prolaznosti. Postavljena između sadašnjosti i sjećanja, knjiga pred čitatelja prostire cijeli spektar ljubavnih osjećanja, onih i onakvih koja uvijek spajaju, koja su sinteze, a ne analize, koja su životodajna i onda kada su promašena. (Nedžad Ibrahimović, urednik)

Široko je referentno polje poezije Edija Matića dok premošćuje vrijeme, poetike i kontinente, od bardova ljubavnih stihova i rima – Preverta ili Neurde, Poea ili Mike Antića - do sjetnih sumračja mediteranske melankolije i iskričavih bljeskova “splitskog humora”. Matićevi su stihovi dopadljivi, ponekad koketni, uvijek blizu našem iskustvu za koje smo vjerovali da ga nismo proživjeli. (Branko Čegec, pjesnik, nakladnik i urednik)

Edi Matić rođen je 1962. u Splitu. Bavio se grafičkim dizajnom i glazbenom i video produkcijom. Jedan je od osnivača udruge za promicanje kulture i umjetnosti – Kurs. Za vrijeme rata vodio je njemačku mirovnu i humanitarnu organizaciju na području Hrvatske i BiH i bio pokretač i koproducent mjuzikla „Sarajevski krug“. Kao fotograf imao je samostalne izložbe u Beču, Grazu, Leipzigu i Splitu. Kratke priče i poezija objavljivane su mu u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Turskoj, Austriji, Njemačkoj, Makedoniji i na portalu svjetske književnosti Asymptote.

Prvi roman "Ovdje fali ženska ruka" objavljuje 2008. godine u izdanju Naklade Ljevak (kao rukopis bio je u finalu natječaja V.B.Z. za najbolji neobjavljeni roman 2007.). Roman je 2008. nominiran za nagradu Kiklop, a bio je i u užem izboru nagrade roman@tportal.hr. U izdanju Naklade Ljevak 2012. izlazi i roman "Grimalda", koji je dobio austrijsku književnu nagradu Steiermärkische Bank (u Austriji roman objavljuje izdavačka kuća Leykam, u Srbiji KR Rašić, a u Makedoniji Goten publishing). U izdanju nakladnika Hena com 2016. objavljuje roman "Regija stranaca", a 2020. roman "Pop".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.