Svi bismo rado imali knjigu koju su naši roditelji ispisali prije našeg rođenja – knjigu baš poput romana "Mogla bi se zvati Leda" Marka Gregura. U toj bi knjizi bilo opisano koliko su nas željeli i kako su nas nježno i nestrpljivo očekivali pa bi svaki budući nesporazum oko roditeljske ljubavi unaprijed bio onemogućen.

Djevojčica Leda možda nikad neće čitati tu knjigu jer su njezini potencijalni otac i majka suočeni s medicinskim problemom koji im onemogućava da imaju dijete, a ni sustav udomiteljske skrbi nije ništa manje okrutan prema njihovoj želji za roditeljstvom. Ali njezin nesuđeni otac, pisac, zna kako bi se mogla zvati, zna koliko njegova nedovršena obitelj za njom čezne, zna koliko je tuge i priželjkivane budućnosti u njezinoj praznoj dječjoj sobi. I o svemu joj tome piše, kao i o svome djetinjstvu, o kojem joj možda nikad neće moći govoriti izvan literature.

"Mogla bi se zvati Leda" duboko je intiman roman o neplodnosti, o muškoj boli koja rijetko dobiva glas, o partnerskoj podršci u teškim trenucima i o pokušajima da se smisao stvori tamo gdje ga nedostaje. Nesvakidašnji roman o glasnoj čežnji u kojem Marko Gregur hrabro i nježno bilježi prazninu na mjestu jedne ljubavi za koju ćemo svi navijati.

Gregur je do te mjere uvjerljiv da do kraja knjige i sam poželim svoju vlastitu Ledu, kao točku na i koja nedostaje čovjekovoj egzistenciji. Zato je iskustvo ovog romana, uza sve pluseve i minuse, nešto što ukazuje na autora čiji se talent manifestira i sposobnošću da iznenadi.
Mirko Božić, Moderna vremena

Što djetetu reći o sebi? A pogotovo što mu poručiti za budućnost? Pitanja su to pred kojima mnogi pokleknu pa košuljica za pismo u radosnici ostane prazna. No svojevrstan odgovor, i to rijetko iskren i hrabar, na pitanje na koji bi se način djetetu moglo obratiti u svojem je romanu Mogla bi se zvati Leda dao Marko Gregur. Strukturirajući roman kao obraćanje budućeg oca još nerođenom djetetu, kojeg ustvari možda nikada neće ni biti, Gregur je ispisao neviđeno iskrenu i hrabru posvetu obitelji, i to ne samo onoj koju mladi koprivnički par u romanu planira zasnovati nego i onoj iz koje su i sami izrasli.
Mario Kolar, Kolo

Gregur je ispisao roman, koliko potresan toliko i potreban, u kojem nije samo ispisao vlastitu intimnu priču nego i progovorio u ime mnogih koji su u istoj ili sličnoj situaciji. Progovorio je o onome o čemu ili ne znamo, jer je riječ o vrlo specifičnom iskustvu i emotivnom spektru, ili nerado govorimo, i na tome mu doista, ne samo književna publika, itekako treba biti zahvalna.
Jagna Pogačnik, Express

Gregur u romanu "Mogla bi se zvati Leda" čitateljima otvoreno priča priču o najskrivenijim ljudskim tajnama o kojima se ne priča ni najboljim prijateljicama ili prijateljima. Kao da na literarno tankoćutan način otkriva ispovjedne tajne jednog starog ispovjednog procesa kroz koji su proteklih desetljeća prolazile brojne duše. (…) Gregur piše o temi o kojoj se, svim mogućim tehnološkim inovacijama usprkos, gromoglasno šuti ili govori ispod glasa i to u trenucima kada se iza ljudskih naoko brižnih i sućutnih lica nazire sveprisutno licemjerje. No hrabri je književnik probio blokadu, a to mu je, literarno gledano, i posao.
Denis Derk, Večernji list

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) objavljivao je u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja (SAD, Austrija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Bugarska, Španjolska, Slovenija, Kanada…). Objavio je zbirku poezije "Lirska grafomanija" (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča "Peglica u prosincu" (DHK, 2012.) i "Divan dan za Drinkopoly" (Algoritam, 2014.) te romane "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz", "Mogla bi se zvati Leda" (Hena com, 2018.) i "Vošicki" (Hena com, 2020.), za koji je dobio nagradu Fric i Nagradu Vladimir Nazor. Pokretač je Alpe Jadran festivala mladih pisaca, predsjednik organizacijskog odbora međunarodnoga festivala književnosti Galovićeva jesen i jedan od pokretača te glavni urednik časopisa Artikulacije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.