"Rukopis autora Slavka Goldsteina mnogo je više od memoarske literature. Riječ je zapravo o izuzetnom prikazu prijelomnog vremena recentne hrvatske povijesti... Ovaj gusti tekst, u kojemu se osobna i obiteljska iskustva isprepliću s eruditskom karlovačkom i kordunaškom mikrohistoriografijom, ali i sa širim razmatranjima o naravi ustaškog i komunističkog pokreta, mozaik je malih zaokruženih cjelina, koji povezuje Goldsteinove prosudbe o ljudima i njihovim sudbinama. Osim sjećanja ima tu mnogo arhivske i druge građe, ali i mnoštvo komentara o raznim pitanjima te tumačenja o ponašanjima pojedinaca. Resi ga uvjerljiv i živahan stil, umijeće korištenja ilustrativne anegdote te smisao za dramski zaplet. No, ni na jednoj od ponuđenih 700 kartica nema suvišnih ili zamornih detalja. Riječ je o vrhunskoj publicistici." (iz recenzije Ive Banca)

"Ovo je memoarska knjiga, koja u središtu svoga interesa nema jedan život, profesionalnu karijeru ili životnu avanturu, nego godinu u kojoj se, metaforički i stvarno, sabralo sve prethodno i potonje doživljeno iskustvo autora i njegovog naraštaja. Oko te, 1941. godine Goldstein raspliće svoju biografiju i biografiju svoje obitelji, razlaže prilike u Karlovcu i okolini, a zatim i šire u Hrvatskoj... Slavku Goldsteinu stalo je da razumije što se dogodilo s njegovim karlovačkim susjedima. Pogotovu s onima koji su krenuli u zlo. On njih ne osuđuje, jer od te osude više i nema neke moralne ili društvene koristi, nego opsesivno pokušava shvatiti. Čitatelju se čini da će, ako - skupa s Goldsteinom - shvati njih, biti korak od razrješenja...

Pritom, njegova potraga za odgovorima ispisana je onim sjajnim novinarskim stilom, koji je bez premca u suvremenoj hrvatskoj nonfikcijskoj književnosti, a koji stvara izvanrednu napetost u tekstu i pridonosi dramatičnoj ozbiljnosti teme." (iz recenzije Milienka Jergovića)

«Pišući u ovoj knjizi o svojoj obitelji trudio sam se da sve što se događalo nama, ne odvajam od sudbina mnogih drugih i cijele zemlje. Pratim u knjizi prijatelje i znance, pa i neke ljude koje tada još nisam znao, nastojeći da ih razumijem i kad nismo bili na istoj strani. Držim da sudbina moje obitelji od koje polazim, upotpunjuje opću sliku zbivanja, i da opća slika zbivanja, koju naznačujem kroz obilje istraženih dokumenata i drugih izvora, omogućuje da bolje shvatimno što se to i zašto se dešavalo mojim najbližima, meni i mnogim drugima...

Sva sam sjećanja stavljao pod sumnju, dopunjavao ih i tražio im smisao listajući po onovremenim novinama, službenim spisima, po osobnim pismima i memoarskim zapisima sudionika. Sjećanja su bila na kušnji i u razgovorima s mojim bratom Dankom i s prijateljima iz onog vremena koje i danas rado viđam. Za prikaze općih zbivanja oslanjao sam se na obilje dokumenata koje sam pretražio pa tako naišao i na razne, dosad slabo poznate ili nepoznate pojedinosti, koje bacaju bolje svjetlo no tadašnje važne događaje. Trudio sam se biti vjerodostojan samome sebi budućim čitaocima ovog teksta i onima o kojima pišem, a više ih nema.

-"Živima dugujemo poštovanje, a mrtvima samo istinu'- napisao je i često je citiran Voltaire, a meni se čini da istinu dugujemo svima, živima i mrtvima, baš svima podjednako. A poštovanje dugujemo mogima, i žima i mrtvima, ali ne baš svima.»
Slavko Goldstein

Slavko Goldstein rodio se u Sarajevu 22. kolovoza 1928., odrastao je u Karlovcu, a od 1947. živi u Zagrebu. Od proljeća 1942. do 1945. bio je partizan, u terenskim i borbenim jedinicama NOV-a, i odlikovan je Ordenom za hrabrost. Godine 1952. postaje član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu i odonda je neprekidno aktivan u novinarstvu, nakladništvu i javnom životu Hrvatske, a do 1990. i Jugoslavije.

Bio je urednik kulturne rubrike Vjesnika u srijedu, urednik i komentator Radio Zagreba i glavni urednik izdavačkog poduzeća Stvarnost. Osnivač je i direktor Sveučilišne naklade Liber (1970.–1982.), urednik hrvatskih izdanja Cankarjeve založbe (1983.–1990.), osnivač i urednik Novog Libera (1990.–2015.) i glavni urednik časopisa Erasmus (1993.–1997.).

Bio je predsjednik Izvršnog odbora Poslovne zajednice izdavača i knjižara Hrvatske (1978.–1982.), predsjednik Židovske općine Zagreb (1986.–1990.), prvi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (1989.–1990.), predsjednik Kulturnog društva “Miroslav Šalom Freiberger” i predsjednik Savjeta Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (2001.–2005.).

Objavio je više od šesto novinskih, publicističkih i esejističkih radova te predgovora i pogovora knjigama koje je uređivao, pisao je scenarije za dokumentarne i za igrane filmove (Signali nad gradom, Prometej s otoka Viševice, Akcija stadion i dr.), suautor je knjiga "Okrug Karlovac 1941", "Holokaust u Zagrebu", "Jasenovac i Bleiburg nisu isto" i "Tito", te autor knjiga "Prijedlog 85" i "1941 – Godina koja se vraća". Primio je niz nagrada za novinarsku, publicističku, nakladničku i filmsku djelatnost.

Publicist, urednik i nakladnik Slavko Goldstein preminuo je u Zagrebu 13. rujna 2017. u 90. godini života.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.