Za pjesnika kojemu je pjesništvo vrhunska fikcija, a zbilja tek djelatnost najuzvišenije imaginacije, što može biti važnije od pjesničke imaginacije? Gradeći na toj imaginaciji i na tradiciji francuskoga simbolizma i engleskoga fin de sičcla vlastiti pjesnički univerzum, američki pjesnik Wallace Stevens (1878-1955) odredio je neke temeljne tematske, motivske, stilske i izražajne smjernice angloameričkomu modernizmu, priskrbivši za sebe kritičarske opaske da je težak apstraktni pjesnik okrenut više dijalektici nego riječi.

Pa tko bi onda mogao pomisliti da Stevens kao potpredsjednik velikog osiguravajućeg društva može biti ujedno i pjesnik velikoga kalibra? Teško su to prihvatili i američki čitatelji, pa valjda ne treba čuditi da je Wallace Stevens u Hrvatskoj malo poznat i rijetko prevođen pjesnik. Nadajmo se da će Matičino izdanje njegovih odabranih pjesama promijeniti sliku i tijek recepcije o autoru koji je bitno odredio književno stvaralaštvo američkih generacija koje su došle nakon njega.

** Stihovi usporedo na engleskom i na hrvatskome jeziku, uz pogovor prevoditeljice.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.