Goran Tribuson pronašao je najbolji mogući put da bi čitateljima predstavio priču o odrastanju i o godinama u kojima je sa svojom klapom, točnije Zumzom i Kompom, počeo učiti svijet ozbiljnih i odgovornih.

Pripovijedanjem o osobnim interesima za sport, za rock koji tek ulazi u grad i posebno za Rolling Stonese, autor nudi model po kojem se izgrađuje identitet. Iako je riječ o šezdesetim godinama prošloga stoljeća, o svojevrsnom povijesnom preokretu koji je u uskoj vezi s dolaskom rocka i prvih traperica, s modom duge kose, pojavom prvog benda i kupnjom gramofona, "Trava i korov" ne oživljava samo to, tekstom prozvano vrijeme.

Autorova ironija, kojom karakterizira likove, ali ne štedi ni središnjega pripovjedača, odnos prema odgoju koji je iz pozicije odgajatelja uvijek zdrav i jedino moguć, svjedoče nam da je to priča i o bilo čijoj svakidašnjici. Jer, uvijek postoje uzori, neki novi Pop Expressi i Džuboksi. Kao što postoje i sjećanja na djedovu i bakinu kuću s dvorištem u kojem je rasla, ili još uvijek raste, najljepša trava na svijetu. Ili na vrijeme kad se tako lako moglo postati korovom na travi tadašnjeg društvenog uređenja.

Ova je knjiga nagrađena nagradom za književnost "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo objavljeno u Hrvatskoj 1999. godine.

Goran Tribuson (Bjelovar, 1948.) hrvatski je književnik, scenarist i sveučilišni profesor. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Nakon rada u izdavaštvu, od 2000. do umirovljenja 2013. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. redoviti je član HAZU-a. Kratke priče počeo je objavljivati početkom 1970-ih u kontekstu tzv. hrvatskih fantastičara (Zavjera kartografa, 1972.; Praška smrt, 1975.; Raj za pse, 1978.; Zvijezda kabarea, 1998.). Poslije napušta fantastiku, i okreće se žanrovskom romanu i autobiografskim zapisima: Polagana predaja (1984.), Legija stranaca (1985.), Povijest pornografije (1988.), Potonulo groblje (1990.), Sanatorij (1993.), tetralogija Rani dani (1997.), Trava i korov (1999.), Mrtva priroda (2003.) i Vrijeme ljubavi (2017.). Seriju kriminalističkih romana otvorio je Zavirivanjem (1985.), a potom su slijedili romani Made in U.S.A. (1986.), Uzvratni susret (1986.), Siva zona (1989.), Dublja strana zaljeva (1991.), Noćna smjena (1996.), Bijesne lisice (2000.), Gorka čokolada (2004.), Susjed u nevolji (2014.), Propali kongres (2014.), Sestrica s jezera (2015.) i Zbogom, Izabel (2022.).

U romanima Klub obožavatelja (2001.), Kuća u kojoj stanuje vrag (2006.) i Divlja plaža (2008.) tematski interes usmjerava prema analizi socijalne pozadine prigradskih naselja kroz životne sudbine tzv. običnih ljudi, a u romanima Zbirka otrova (2010.) i nagrađivanom Otac od bronce (2019.) daje široku sliku novije hrvatske povijesti i njezina odraza na osobne sudbine. Piše i eseje, kritike, kolumne te radijske, filmske i televizijske scenarije. Autor je scenarija za zapažene igrane filmove (Crvena prašina, redatelj Zrinko Ogresta, 1999.; Srce nije u modi, redatelj Branko Schmidt, 2000.), a posebno su uspješni scenariji koje je napisao sa sestrom Snježanom Tribuson (film Ne dao Bog većeg zla, 2002.; televizijske serije Odmori se, zaslužio si, 2006. – 2013.; Oblak u službi zakona, 2023. – 2024.). Objavljena su mu izabrana djela u deset knjiga, kao i zbirke izabranih priča Spavaća kola (1983.), Klasici na ekranu (1987.), Osmi okular (1998.), Noćne priče (2010.) i Obiteljske slike (2022.).

Dobitnik je više književnih nagrada te je prevođen na više stranih jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.