Ivan Žižić
Dobar dan, crtam...!
- Nakladnik: Centar za autizam Zagreb - Podružnica Split
- Urednik: Daniela Cikatić Javorčić
- 07/2009.
- 100 str, tvrdi uvez
- ISBN 9789539622112
- Cijena: 11.95 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Slikovnica "Dobar dan, crtam...!" nastala je potaknuta velikim i neobičnim senzibilitetom dječaka Ivana Žižića, polaznika Centra za autizam u Splitu te njegovim posebnim doživljajem sebe i svijeta oko sebe. Kroz četrdesetak ilustracija jednostavnih prizora iz njegove svakodnevice, ljudi i događaja koji su mu bliski, Ivan nam na neposredan način opisuje svoj dan od polaska u školu do povratka kući.
Crteži su nastali tijekom školske godine, nakon razgovora o temi koju je trebao ilustrirati.
Moje sugestije bile su minimalne i odnosile su se na mogućnost drugačije perspektive, smirivanje izbora boja te vizualni poticaj fotografijom detalja određenog poznatog prizora (vrta, dvorane...) koje je Ivan morao prepoznati i dovršiti. Interpretacija prizora, kako organizirati prizor, u potpunosti je Ivanovo rješenje!
Tekstovi koji prate ilustracije odgovori su na postavljena pitanja tko, što, gdje i zašto te njegova slobodna interpretacija ilustrirane teme kroz koju postaje jasniji njegov vizualni način razmišljanja (i likovni izraz) koji cjelinu pokušava shvatiti i objasniti nabrajanjem detalja.
Izražena potreba za redom, i na taj način predvidljivošću i razumijevanjem našeg složenog i "neuređenog" svijeta, rezultat su njegove hipersenzibilnosti i težine snalaženja u takvom, za njega, preintenzivnom okružju.
Dobar dan ... oprosti, nisam htio ... ne ljuti se ... nisam ljut... doviđenja, hvala ... Ivanove su najčešće riječi koje nisu samo naučena fraza već su također rezultat njegove snažne potrebe za idealnim, uglađenim odnosima i ophođenjem. Iz toga proizlazi njegov specifičan likovni izraz: "zaleđeni" likovi, kontinuirana i čista linija, pedantno popunjene plohe, stilska ujednačenost, beskrajna strpljivost, minucioznost, perfekcionizam, mekoća dodira, pažljiva uporaba crtaćih sredstava, jednostavan i analitičan pogled, besprijekoran osjećaj za kadar.
Ivanov uređeni svijet naivnog humanizma svijet je koji zaslužuje pažnju jer svojom jednostavnošću, vedrinom i iskrenošću predstavlja osvježavajući otklon od složene svakodnevice i često nepotrebnog kompliciranja. O jednostavnosti i humanosti svakako možemo učiti od Ivana.
Cilj ove slikovnice nije mistificirati nego objasniti i pružiti šansu drukčijem da kaže nešto o sebi i svom doživljaju svijeta, ukazati na nekoga tko je različit, ali istodobno ne toliko različit od svih nas da se u njemu ne bismo mogli prepoznati.
( likovna terapeutkinja Daniela Cikatić Javorčić )
***
O autizmu
Kad govorimo o autizmu, najčešće govorimo o širem spektru razvojnih poremećaja koji, s više ili manje naglašenim osobinama, sadrže ove tri osnovne karakteristike:
- poremećaji komunikacije
- bitno umanjena sposobnost socijalnih interakcija
- repetitivni i stereotipni modeli ponašanja, interesa i aktivnosti.
Poremećaji komunikacije očituju su teškoćama u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Ukoliko osobe s autizmom i imaju razvijen govor on se u vrlo maloj mjeri koristi u komunikacijske svrhe. Najčešće je taj govor eholaličan {ponavljanje tuđih riječi, fraza i rečenica, što uglavnom nema komunikacijsku funkciju).
Gotovo nikada ne započinju spontanu komunikaciju. Najveći broj interakcija ostvaruje se s ciljem zadovoljenja njihovih želja i potreba. Velike teškoće imaju i u obradi verbalnih informacija, odnosno razumijevanju jezika.
Obraćanje autističnim osobama treba biti jasno, nedvosmisleno i u okviru njihovog spektra razumijevanja. Bitno umanjena sposobnost socijalnih interakcija odlikuje se odsutnošću potrebe i mogućnosti uspostavljanja prijateljstava i veza. Oni ne traže druge osobe za igru i druženje.
U nekim slučajevima određenu privrženost razvijaju prema osobama koje su njihovi primarni njegovatelji i davatelji sigurnosti. Ne usmjeravaju pažnju na druge ljude i imaju velike teškoće u razumijevanju osjećaja drugih ljudi. Ponekad su u prisustvu velikog broja ljudi zbunjeni i prestrašeni.
Ponašanje osoba s autizmom karakteriziraju stereotipni (samostimulirajući) pokreti poput pljeskanja rukama, lupkanja prstima, ritmičnog okretanja glave ili neprimjerenog korištenja igračaka i predmeta (vrtnja jednog kotača autića, okretanje tanjura, treskanje predmeta ispred očiju...).
Druga karakteristika je ritualno ponašanje. Sve se mora odvijati uvijek istim redoslijedom, predmeti se ne smiju premještati, do određenog mjesta mora se ići istim putem, važno je sjediti na istom mjestu u automobilu...
Autistične osobe ponekad opsesivno slažu predmete nekim redom i burno reagiraju ukoliko ih se u tome prekine. Burne reakcije također prate prekid gotovo svake započete radnje. Često su zaokupljeni radnjama u uskom području njihovih interesa i aktivnosti (dugotrajno slušanje glazbe, gledanje crtanih filmova, slaganje puzzli, a u slučajevima visoko funkcionirajućeg autizma i nekim akademskim vjšnama).
( bilješku priredila: Tanja Mravak )
Crteži su nastali tijekom školske godine, nakon razgovora o temi koju je trebao ilustrirati.
Moje sugestije bile su minimalne i odnosile su se na mogućnost drugačije perspektive, smirivanje izbora boja te vizualni poticaj fotografijom detalja određenog poznatog prizora (vrta, dvorane...) koje je Ivan morao prepoznati i dovršiti. Interpretacija prizora, kako organizirati prizor, u potpunosti je Ivanovo rješenje!
Tekstovi koji prate ilustracije odgovori su na postavljena pitanja tko, što, gdje i zašto te njegova slobodna interpretacija ilustrirane teme kroz koju postaje jasniji njegov vizualni način razmišljanja (i likovni izraz) koji cjelinu pokušava shvatiti i objasniti nabrajanjem detalja.
Izražena potreba za redom, i na taj način predvidljivošću i razumijevanjem našeg složenog i "neuređenog" svijeta, rezultat su njegove hipersenzibilnosti i težine snalaženja u takvom, za njega, preintenzivnom okružju.
Dobar dan ... oprosti, nisam htio ... ne ljuti se ... nisam ljut... doviđenja, hvala ... Ivanove su najčešće riječi koje nisu samo naučena fraza već su također rezultat njegove snažne potrebe za idealnim, uglađenim odnosima i ophođenjem. Iz toga proizlazi njegov specifičan likovni izraz: "zaleđeni" likovi, kontinuirana i čista linija, pedantno popunjene plohe, stilska ujednačenost, beskrajna strpljivost, minucioznost, perfekcionizam, mekoća dodira, pažljiva uporaba crtaćih sredstava, jednostavan i analitičan pogled, besprijekoran osjećaj za kadar.
Ivanov uređeni svijet naivnog humanizma svijet je koji zaslužuje pažnju jer svojom jednostavnošću, vedrinom i iskrenošću predstavlja osvježavajući otklon od složene svakodnevice i često nepotrebnog kompliciranja. O jednostavnosti i humanosti svakako možemo učiti od Ivana.
Cilj ove slikovnice nije mistificirati nego objasniti i pružiti šansu drukčijem da kaže nešto o sebi i svom doživljaju svijeta, ukazati na nekoga tko je različit, ali istodobno ne toliko različit od svih nas da se u njemu ne bismo mogli prepoznati.
( likovna terapeutkinja Daniela Cikatić Javorčić )
***
O autizmu
Kad govorimo o autizmu, najčešće govorimo o širem spektru razvojnih poremećaja koji, s više ili manje naglašenim osobinama, sadrže ove tri osnovne karakteristike:
- poremećaji komunikacije
- bitno umanjena sposobnost socijalnih interakcija
- repetitivni i stereotipni modeli ponašanja, interesa i aktivnosti.
Poremećaji komunikacije očituju su teškoćama u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Ukoliko osobe s autizmom i imaju razvijen govor on se u vrlo maloj mjeri koristi u komunikacijske svrhe. Najčešće je taj govor eholaličan {ponavljanje tuđih riječi, fraza i rečenica, što uglavnom nema komunikacijsku funkciju).
Gotovo nikada ne započinju spontanu komunikaciju. Najveći broj interakcija ostvaruje se s ciljem zadovoljenja njihovih želja i potreba. Velike teškoće imaju i u obradi verbalnih informacija, odnosno razumijevanju jezika.
Obraćanje autističnim osobama treba biti jasno, nedvosmisleno i u okviru njihovog spektra razumijevanja. Bitno umanjena sposobnost socijalnih interakcija odlikuje se odsutnošću potrebe i mogućnosti uspostavljanja prijateljstava i veza. Oni ne traže druge osobe za igru i druženje.
U nekim slučajevima određenu privrženost razvijaju prema osobama koje su njihovi primarni njegovatelji i davatelji sigurnosti. Ne usmjeravaju pažnju na druge ljude i imaju velike teškoće u razumijevanju osjećaja drugih ljudi. Ponekad su u prisustvu velikog broja ljudi zbunjeni i prestrašeni.
Ponašanje osoba s autizmom karakteriziraju stereotipni (samostimulirajući) pokreti poput pljeskanja rukama, lupkanja prstima, ritmičnog okretanja glave ili neprimjerenog korištenja igračaka i predmeta (vrtnja jednog kotača autića, okretanje tanjura, treskanje predmeta ispred očiju...).
Druga karakteristika je ritualno ponašanje. Sve se mora odvijati uvijek istim redoslijedom, predmeti se ne smiju premještati, do određenog mjesta mora se ići istim putem, važno je sjediti na istom mjestu u automobilu...
Autistične osobe ponekad opsesivno slažu predmete nekim redom i burno reagiraju ukoliko ih se u tome prekine. Burne reakcije također prate prekid gotovo svake započete radnje. Često su zaokupljeni radnjama u uskom području njihovih interesa i aktivnosti (dugotrajno slušanje glazbe, gledanje crtanih filmova, slaganje puzzli, a u slučajevima visoko funkcionirajućeg autizma i nekim akademskim vjšnama).
( bilješku priredila: Tanja Mravak )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
