U "Neposluhu" Alderman pokušava pomiriti judaizam, emancipaciju žena i lezbijstvo (u Tori se ne spominje lezbijstvo; rabini ga zabranjuju; ali u Tori piše jedino o muškarcima koji liježu s drugim muškarcima!). Ideja se čini suludom, ali nije nezanimljiva: tradicionalno i liberalno mogu se mješati na začudne načine. Autorica i samu sebe smatra praktičnom vjernicom. U vrijeme šabata ne koristi se...

„Čitatelja ima raznih“ rezignirano započinje Gombrowicz. „Jednima autor treba objasniti ovo i ono, drugi bi prije mogli objasniti autora. Mislim tu prije svega na neke svoje poznanike. Oni će kupiti knjigu iz osobne simpatije prema meni, a nakon čitanja reći će: „Ovo je bolesno. On ni sam ne zna što želi...“. Tima i takvima Gombrowicz u nastavku objašnjava priču po priču. Na kraju zaključuje:...

Pisanje donosi slavu. Slava uredan, dapače glamurozan seksualni život. To je jasno: pišem da bi imao groupisice. «Treba li iz toga zaključiti da mi je pisanje postalo neophodno? Mučna mi je ta pomisao: mislim da je to kič, konvencionalno, vulgarno. Ali stvarnost je još i gora»... No kako postati slavan? Kako postati književnik okružen blagodatima groupiesica? O tome Houellebecq piše u izvanrednoj seriji...

Prvih desetak-dvadesetak stranica «Autobiografije» je odlično. No ubrzo postaje jasno zašto je Jauffret tako brzo morao «spustiti» svoj tekst i završiti roman. Nakon uvodna dva ili tri poglavlja roman se ne razvija. Pripovjedač je emocionalni idiot. Preljubnik. Žigolo. Lopov. Sadista. Pedofil... Lista njegovih gadarija, i žena koje je iskorištavao, širi se u beskraj. Humor je mračan. Od nekih detalja...

Škole su mjesta otvorenog i prikrivenog nasilja; svugdje i uvijek. Bernhard je to nasilje iskusio u najgore vrijeme: u nacionalsocijalističkom školskom sustavu četrdesetih. Kako kaže, prvo je bio podvrgnut «nacističkoj povijesnoj laži», a onda je na njeno mjesto došla «katolička povijesna laž». Njegova «kritika» gimnazijskog sustava radikalnija je od Šuvareve: srednje škole treba ukinuti, kao i sva...

No kao politički esej «Koba Grozni» je izvanredan. Amis postavlja nekoliko teza. Prvo: Staljinovi zločini jednaki su Hitlerovim, a neusporedivo gori od carevih. Drugo: zločinačka narav imanentna je i Lenjinu i Trockom, i uopće komunizmu. Treće: žrtve komunizma nisu jednake žrtvama nacizma, tradicionalna ljevica desetljećima ih potiskuje, opravdava, te rangira kao manje vrijedne naspram žrtava nacizma.