Želimo li neki tekst zaista prevesti kako spada, moramo se o njemu detaljno informirati, uzeti u obzir i domete književne znanosti. Bojim se da to u našem prevodilaštvu nije baš uvijek slučaj. Kako su naši prijevodi dosad izgledali kao da su prepisani jedan od drugog, 'Preobražaj' se nije mogao ni tumačiti drukčije nego što smo to učili u školi, dakle, kao priča o otuđenju s teškom primjesom...

Dvanaest mikroekspedicija, dvanaest odlazaka u šumu i noćenja u njoj, od siječnja do prosinca, to si može priuštiti svaki prosječni čovjek. Nisu potrebne opsežne pripreme, logistika, hrpe novca, brojni članovi, ništa od toga. Ekspedcija jednog čovjeka. Dovoljno je imati naprtnjaču, šator, vreću za spavanje i odjeću primjerene godišnjem dobu.

Supružnici Winn hodali su tako, kao beskućnici, najčešće gladni, kampirali su 'na divlje', što je u Engleskoj zakonom zabranjeno. Iz dana u dan, sa svakim prijeđenim kilometrom, u neprestanom dodiru s prirodom, dvoje hodača počinju osjećati naličje nevolja koje su ih zadesile, ali i dobru stranu odluke da umjesto traženja kakvog socijalnog smještaja prihvate lutalaštvo i počnu pješačiti.

Poruka je vrlo jednostavna: čuvati možemo samo ono do čega nam je stalo, ili preciznije – ono što volimo. A ono što volimo, veli jedan američki pjesnik, to postanemo, dijelimo njegovu prirodu. Bez te identifikacije, bez takvog odnosa, ne možemo sačuvati ni cipele koje nosimo, a kamoli planet na kojem živimo i kojeg smo samo jedan mali dio.

Memoari su sklizak žanr jer o životu autora često mogu otkriti mnogo više nego što je autor to htio ili što bi o njemu otkrili biografi, službeni i neslužbeni. Nerudini memoari uzbudljivo su štivo puno originalnih likova, piščevih prijatelja, kolega i znanaca (...) U oči, međutim, bodu ljudi koje Neruda ne spominje, a morao bi.