Žanrovski je Perišev 'Gvb' hibrid koji sadrži elemente trilera, ljubića, avanture i znanstvene fantastike (u manjoj mjeri možemo govoriti i o psihološkom romanu). Njegova eksperimentalna i kompleksno realizirana priroda pritom ne utječe nepovoljno na upečatljivu prohodnost teksta, čime Želimir Periš potvrđuje status pripovjedača iznimno snalažljivog u novonastalim situacijama.

Za razliku od većine svojih vršnjakinja i vršnjaka Nela je političko biće (no ne i biće za koje od početka romana možemo tvrditi da je politički osviješteno), a kako događaje koji se nižu promatramo iz Neline perspektive – bili oni privatni ili javni – razumljiva je razlika u raspoloženju prema skorim historijskim prevratima (‘kraj povijesti’ je sintagma koja se manje-više pokazala kao potpuna...

Svrstati Tomića uz bok Ivana Raosa nije pretjerano, niti je ikad bilo, kolikogod se nekome literatura koju Tomić piše činila trivijalnom. A roman 'Kraljević Marko oslobađa Imotski' jest duhovit, od prve do posljednje stranice – humorističan koliko i kritičan, društveno benevolentan koliko i prema društvenim anomalijama nemilosrdan, koristan koliko i neobvezujući.

Najveće ratove 19. i 20. stoljeća vodile su najpismenije nacije. Pismenost kao civilizacijski doseg, ma kako kontroverzno zvučalo, samim tim ne garantira premošćivanje budućih ili zatomljenih sukoba, a knjiga, osim kao oruđe civilizacijskog razvoja, i dalje može služiti kao alat za manipulaciju bez koje ratovi teško da su mogući.

Sva je prilika da će knjigu prije svih čitati obožavaoci glazbe Franka Zappe, a na kraju izdanja nalaze se prijevodi citiranih pjesama, što je sasvim sigurno vrijedno pohvale. Anegdotalni 'duh' knjige, usprkos tome što je njena polazišna svrha bila demontaža mitova o Zappinu životu i djelu (poput onoga da je pojeo govno), neminovna je s obzirom na njegov životni stil.